Vratiše se u Nazaret

Nakon Isusova rođenja Josip i Marija nose dijete Isusa u hram, gdje o njemu čuju prekrasno proroštvo o njegovom budućem poslanju.I, nakon svih tih, posebnih i slavnih događaja, kaže evanđelist Luka, vraćaju se u Nazaret, vraćaju se redovnom životu: „Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božje bila na njemu.“

Rekli bismo: ništa spektakularno! Živjeli su u Nazaretu, nezamjetljivo i nenametljivo. Kao svaka druga obitelj. Bez pompe, bez popularnosti na društvenim mrežama i bez novinara i paparazza koji ih prate! A Sin Božji rastao je u takvom okruženju, u podložnosti roditeljima, sa svakodnevnim obvezama, u molitvi i radu, u dobrosusjedskim odnosima, u prijateljstvima, u žalostima i radostima. Rastao je normalno. Sve je bilo redovito. U obitelji. Antropolozi bi rekli da je čovjekova evolucijska prednost da dijete raste uz oba roditelja, da ima djeda i baku, da bude okružen ljubavlju, ali i odgovornošću! A ne treba ni postavljati pitanje s kim i s čime je danas dijete okruženo? Može li se uopće ustvrditi da odrasta u obiteljskom okruženju?

A kakve god bile današnje prilike, „struka“ ipak veli da su „prve tri godine u djetinjstvu najvažnije“, to jest da dijete treba rasti uz majku i oca, te da nikakve društvene ustanove ne mogu dovoljno dobro zamijeniti majčin zagrljaj i očevu ruku. Iako je, kažu stručnjaci svetog Pisma, u Isusovo vrijeme postojao dobar obrazovni sustav (barem za dječake) od djetinjstva pa do mladosti, ipak je onaj temeljni ljudski odgoj dijete dobivalo u kući, u vlastitoj (široj i užoj) obitelji.

Zato je, blago rečeno, čudno kada neki sumnjičavo gledaju Crkvu koja naglašava obitelj i kućni odgoj, nasuprot roditelju A i roditelju B. Mati, koja za neke živi samo „s metlom i kuhačom“, radi najvažniji i najplemenitiji posao na zemlji. Ona stvara i odgaja čovjeka! Može li se uopće usporediti živ čovjek s potrebom povećane proizvodnje bilo čega što se može proizvesti?

 I nije to mračni srednji vijek kada Crkva ističe i  traži da se drži njezin dvotisućljetni  svetopisamski nauk?! To je ljudska narav, to je odgoj mladog čovjeka u čemu se slaže svaka ozbiljna odgojna znanost. Možemo samo poželjeti da ove lijepe božićne blagdane provedete  u svojoj obitelji sretno i zadovoljno, bez jurnjave i grozničave, suvišne kupovine!

Zato danas na poseban način molimo svetu obitelj za svakoga člana svoje obitelji, posebno za one koji su najslabiji i najpotrebniji naše pomoći! A Krist, Kralj svega stvorenja, Kralj obitelji, neka bude kao i u kani galilejskoj prisutan u svakom kršćanskom domu, te mu donese svjetlost, radost, vedrinu i snagu.

Amen.