Meditacija uz 25. nedjelju kroz godinu – C – 22. rujna 2019.
Nepošteni upravitelj
Braćo i sestre, svi smo mi već iskusili da u životu nema posve jasnih situacija, gdje je posve sigurno što je dobro, a što je zlo. Tako je i u ovom današnjem odlomku evanđelja sv. Luke (6,1-13), u kojem Isus pripovijeda jednu paradoksalnu priču. Naime, jedan je upravitelj loše vodio poslove svoga gospodara. Nije baš sasvim jasno je li to činio dobronamjerno ili zlonamjerno. U svakom slučaju bilo mu je jasno da mu zbog toga sada prijeti otkaz i namirivanje dugova, što mu je u tom trenutku bilo nemoguće učiniti! Svjestan da će kod revizije loše proći i pasti na ispitu, odlučuje u očaju učiniti sasvim riskantan potez. Doziva dužnike svoga gospodara i u knjige unosi smanjene iznose njihovih dugova. Na taj način krivotvori poslovne knjige i još više upropaštava svoga gospodara. Zaigrao je na posljednju moguću kartu. Smatrao je da će ga ti zahvalni dužnici primiti ako bude izbačen na ulicu. Međutim, upravo mu se taj potez isplatio puno više nego što je mogao i u snu sanjati. Naime, kad je gospodar vidio što je upravitelj učinio, zadržao ga je u službi, jer se nije htio odreći tako snalažljivog upravitelja. Bez obzira što je bio nepošten!
A Isus paradoksalno zaključuje: „Napravite sebi prijatelje od nepoštenoga bogatstva pa kad ga nestane, da vas prime u vječne šatore!“
Evo, braćo i sestre, smijemo ustvrditi da nitko nije savršen i nitko nikada nije u potpunosti čist u svojim motivima i namjerama. – Možda je i netko od vas nedavno gledao na televiziji poučan film u kojem mlađa žena, koja je zaposlena, odlučuje redovno, kada dođe s posla, pomagati susjedu intelektualcu oko brige i njege njegovog starog i već senilnog oca. Jednostavno čovjeka zadivi jedna takva spremnost na pomoć i žrtvu! Ali tek kasnije se u filmu ispostavi da je ona u dogovoru sa svojim mužem planirala: Kad stari umre, a nema nikoga osim toga sina, a i sin je puno stariji od njih, pa kad i on umre dočepat će se njihovog višesobnog stana. Dalje od ovoga saznanja nije ni trebalo više gledati film! Uopće je nevažno jesu li ostvarili svoj naum, a po samom kraju filma da se naslutiti da su ostvarili što su isplanirali!
Sada se možda pitamo: kad bi samo besprijekorni ljudi činili dobro, bi li uopće bilo dobra na svijetu? Rekli bismo: povijest se ponavlja. Jer i danas se često znaju čuti kritike kako je ova ili ona osoba mogla izigravati dobrotvora kada je bila bogata. Tako npr. kažu neki i za đakovačkog nadbiskupa Strossmayera da mu je u ono vrijeme lako bilo izigravati mecenu i dobrotvora, kad je u to vrijeme đakovačka biskupija bila bogata. Ali nije bila bogata sarajevska nadbiskupija u vrijeme nadbiskupa Stadlera, štoviše zna se da je bila u dugovima, pogotovo u vrijeme nadbiskupa Šarića i da nije bilo rata, sasvim bi bankrotirala! A obojica njih su ostali poznati kao dobrotvori i graditelji i mecene! Sve je to vjerojatno točno, ali točno je i da su činili dobro, općenito gledajući, i za Crkvu i za svoju užu zajednicu vjernika i za pojedince. Kao što je to činio i Strossmayer. I danas ćemo olako reći da ovaj ili onaj moćnik čini dobra djela iz nekih sebičnih motiva. I to je moguće. Ali činidobro. Možda i raspolaže nepoštenim bogatstvom, ali ipak tim bogatstvom čini dobro. Tako će čestoi svakom našem dobrom potezu netko lako prišiti nečasnu namjeru. Ako nešto dobro učinim, naći će se netko tko će reći da to činim samo zato da se dodvorim šefu ili nadređenima. Ili će u nekom drugom slučaju za moje dobro djelo prigovoriti da malim novcem želim potkupiti i Boga da bih umirio svoju savjest za sve one grozote koje sam možda činio. Treći će s gorčinom reći da bi bilo bolje da je moja pomoć otišla na sasvim drugu adresu. Oni najogorčeniji će ustvrditi da sve dobro koje činim, s obzirom na moje motive, ionako to što činim ništa ne vrijedi. Međutim, pored svega toga ja moram nastojati uporno činiti dobro! Rekao bih da Isus ovdje svima nama daje jednostavno pravilo: Uvijek valja činiti dobro! Iako smo grešni ljudi, bez premišljanja uvijek moramo činiti dobro! Baš kako veli sv. Pavao:“Neka vam ne dodija činiti dobro!“ To je ono blago koje nam ostaje kroza svu vječnost.
Amen.