Posvuda raste sjeme. Uskoro će prva polja biti požnjevena. Poljoprivreda se od vremena Isusova potpuno izmijenila. Sve se radi pomoću stroja, možda već i kompjutorski se upravlja na velikim površinama, s vrlo malo radne snage. Kod nas je pred 50, pred 100 godina bilo sasvim drukčije. Većinom sve se radilo ručno, a posvuda je bilo mnogo pomoćnika. A kako je tek bilo u vrijeme Isusovo, na oskudnom tlu Svete zemlje!
Ali jedno je ostalo do danas, i to ne može nijedna tehnika izmijeniti: sjeme raste prema svome ritmu. Bilo da ratar spava ili bdije, “sjeme klija i raste, čovjek ne zna kako”. On može samo čekati. I nadati se kiši i pravom vremenu. “Automatski”, tako stoji u grčkom originalnom tekstu, “od sebe” iz vlastite snage, prema svome unutarnjem zakonu, sjeme donosi svoj plod: “Zemlja sama od sebe donosi svoj plod, najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.”
Što Isus ovom prispodobom želi kazati? Zašto on govori “samo u prispodobama” svojim slušateljima? Što tim prispodobama želi saopćiti? Isus prije svega želi potaknuti na zapažanje. Mi trebamo gledati, razmišljati, diviti se: nad najjednostavnijim stvarima prirode i ljudskoga života. Kako ćemo razumjeti stvari Božje, ako ne shvaćamo stvari svakidašnjice?
Sve počinje sa sposobnošću divljenja. Kakvo čudo je rast žita na našim poljima! Što više znamo o prirodi zahvaljujući znanosti, to više imamo razloga za divljenje. Kako je čudesno djelo statike, fleksibilnosti, obrade materijala jedne jedine stabljike žitarice. Nijedna tehnika ne bi mogla savršeno graditi po tom uzoru.
Pogledaj, kako sve raste! Što si ti, što sam ja kod tog učinio? Bilo da si budan ili spavaš, sve u prirodi izrasta “od sebe”, iz unutarnjeg “znanja” koje je spremljeno u svim živim bićima, biljkama, životinjama, ljudima.
Zbog čega to Isus iznosi? On nas prije svega potiče na strpljivost. Sve treba svoje vrijeme za rast. Ne možeš jedno stablo na silu uzgojiti. Ono neće rasti brže nego može. Strpljivosti pripada povjerenje. Bog daje da njegovo djelo raste. On je Gospodar rasta i žetve. Ne pokušavaj prisiljavati ono što mora strpljivo dozrijevati. Ti si posijao. Sada vjeruj da sjeme također raste. Pusti ga da u miru raste.
Konačno Isus želi kazati: Vrijeme žetve sigurno dolazi. Prilagodi se za nju. Ti se smiješ nadati žetvi. Isus ovdje želi kazati riječ utjehe u vrijeme nevolje: vi ne možete kraljevstvo Božje prisiljavati nasiljem, terorom (kako su tada mnogi pokušavali). Ono sigurno dolazi kao žetva. Imajte strpljivosti, dan Božji dolazi. Na dan Njegove žetve, bit će kraj patnji, suzama, nepravdi.
To nije uvijek lako vjerovati. Često nam se čini da su nevolja, nepravda, patnja, brige puno veće nego Božja blizina, Božje kraljevstvo. Ipak imajte povjerenje: ono raste, ono biva veliko, ono će za mnoge biti mjesto sigurnosti. Ako sumnjaš u Božju prisutnost u ovome svijetu: pogledaj na sjemenku. I na stablo koje je iz nje naraslo!