Nedjeljna misao

31. nedjelja godine A

Isusova riječ dalje postaje tvrda. Veli da ne smijemo dopuštati da nas zovu vođama, da nam se klanjaju, da nam govore počasne titule. Zatim zaključuje: “Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.” Zar nam i sam život ne daje dovoljno primjera u tome smislu? Baš kao što reče Gundulić: “Kolo od sreće okreće se…” Toliko je silnika i ljudskih veličina završilo u prašini. Nadalje, zar gotovo svakodnevno ne susrećemo slučajeve gdje je čovjek bio i čašćen i poštovan – sve dok nije otišao u mirovinu… A Isusov je naputak jednostavan i jasan. Onaj tko stvarno želi biti velik, neka bude svima poslužitelj. Pa i Bog tako postupa prema nama. Pogledajmo. Bog je svijet i nas same stvorio radi nas. Dao nam je zemlju da je sebi podložimo. Kao da se dao u našu službu. Nadalje, služio je Bog našem spasenju neprestano opominjući i vodeći svoj narod preko proroka. Moga je dignuti ruke od nas, ali – nije. konačno, Sin je Božji “radi nas i radi našega spasenja sišao s nebesa i postao čovjekom”. Uzeo je lik sluge, “ponizi sam sebe sve do smrti na križu”. Isus se, dakle, posvema stavio u službu našega spasenja. I, kako kaže Poslanica Filipljanima: “Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom” (Fil 2,9). Isus nam je prvi i jedini uzor. Njega slijedimo, njega nasljedujemo, njemu se suobličujemo. Zato je nama u prvom redu važno bogu se svidjeti i njegovu volju činiti. Sve kad bismo i htjeli mi ne možemo sebe uzvisiti. Bog je jedini koji uzvisuje, a njegova je volja uzvisiti jednostavne, ponizne, one koji ljube Boga i bližnjega. tako su u pravu oni sveti ljudi koji kažu da Bogu služiti znači kraljevati. Bog nas je već uzvisio priznajući nas – u Kristu – svojim sinovima i kćerima. I po ovoj svetoj misi izlit će na nas obilje svojih darova. Neka nam pomogne da ih budemo vrijedni svojim služenjem u jednostavnosti.

Dr. Zvonko Pažin