Kao što se djevojka brižno uređuje iščekujući sastanak sa svojim dragim, kao što se mladić raduje sjedinjenju s nevjestom, tako i mi radosno žudimo susresti se s Bogom licem u lice. Ne bojimo se smrti, iako imamo tremu pred činom umiranja, jednako kao što su i mladenci nervozni pred pitanjem kako će im svadba proći. Ujesen, kad se priroda umiruje, u mjesecu studenom crkvena liturgija nas potiče razmišljati o umiranju, u tradicionalnom crkvenom nauku gledano kao odvajanje duše od tijela. Mnogo je prijelomnih trenutaka u našem životu, spremamo se za njih, obilježavamo ih svečano, molimo se uspješno proći različite ispite u životu, no jesmo li se ikada pomolili za uspjeh u smrti?

Biblijska čitanja misnog slavlja pozivaju nas spremiti se za svečani trenutak prelaska iz jednog stanja života u drugi. Prvo čitanje je proslava mudrosti koja prethodi svim manje važnim stvarima. Psalam otpjevava žudnju za Bogom kojemu uranjujemo susresti se. Poslanica nam daje posvijestiti kako nismo bez nade obzirom na realnost smrti. Evanđelje opisuje pripravnost na susret s Bogom u slici djevojaka koje iščekuju zaručnika. Današnjim slušateljima će možda ovaj odlomak malo zasmetati, zašto mudre djevice u prispodobi nisu podijelile svoje ulje s drugima?  Religija je danas tako usmjerena na moral i etiku da se svi tekstovi  slušaju i čitaju pod motom „dijeliti i biti dobar“. Svaki tekst odgovara na jedno pitanje, ali ne na svako pitanje. Zato se isplati jedan dublji pogled na ovaj odlomak: Što je ovdje zapravo tema? Prispodoba o mudrim i ludim djevicama stoji u kontekstu s prijetnjama i riječima suda počima govor o posljednjim vremenima, koje završava sa scenom suda.

Čini se da Božje kraljevstvo pušta da ga se čeka, prijeti opasnost da se možda ne zaspi, ali može se i na to pripraviti: rečeno je uzeti ulje za lampe.  I kad dođe odlučujući trenutak, treba biti budan i spreman. Pri tome se nitko ne može držati po strani i reći: „ To će drugi napraviti za mene“ ili „Mi ćemo kupiti ono najpotrebnije.“ Ne, oštrina ove prispodobe o koju se malo spotiču današnji slušatelji, je baš u tome da se radi o svakom pojedinom. Nitko se ne može, u odlučujućim momentima, oslanjati na drugoga. I s tog stajališta prispodoba je vrlo impresivna  i funkcionira do danas. Ona potiče, uznemirava i drži budnim slušatelje: „Ti si u pitanju! Ne spavaj i ne oslanjaj se na grupu!  Promisli o tome da ćeš ti jednoga dana stajati sam!“ Poziv u Božje područje je nešto što upravo danas dostiže pojedince.  Svatko se mora, uvijek iznova, odlučivati otići na nedjeljnu misu, nešto se angažirati u zajednici?