Isus nastavlja svoj govor upućen sunarodnjacima vezano za njihovo izabranje od strane Boga. Naglašava se potreba ne samo etničke nego i etičke pripadnosti Božjem narodu. Postoje općeljudske vrijednosti koje nas definiraju kao Božje ljude klasično označene kao kardinalne tj. glavne kreposti. Krepost je sposobnost čovjeka prionuti uz dobro koje se potpuno identificira s Bogom. Razboritost je sposobnost čovjeka razlikovati dobro i zlo u općeljudskom i osobnom životu. Sama riječ je gotovo zaboravljena i zapuštena u našoj svakodnevnici a znači jednostavno razabrati ono ispravno od lošega. U suvremenom rječniku slični su joj termini mudrost, umnost, pamet. Valja nam biti pametan koje je naše mjesto među drugim ljudima što nas vodi drugoj kardinalnoj kreposti – pravednosti. Ona nas uči koja je granica između ličnog i zajedničkog, koje stvari su osobne a koje nužno dijelimo s drugim ljudima. Npr., osobne stvari su: četkica za zube, kuća ili dom, alatka kojom motivirano proizvodim materijalnu vrijednost za egzistenciju. No, postoje stvari koje ne mogu prisvojiti, tj. nužno ih dijelim s drugim ljudima i čovječanstvom: zrak, voda, putovi, energija. Krepost umjerenosti vodi nas do granice onoga što nam je dovoljno za opstanak u svijetu. Je li nam dostatan jedan par obuće ili pak moramo imati nekoliko ili više njih? Koliki nam je dovoljan stambeni prostor, koliko automobila moramo imati u privatnom vlasništvu, kako veliku zemljišnu parcelu smijemo zaposjesti? Odgovara nam se uz pomoć kreposti koja se zove umjerenost. Jasno je da je teško odgovoriti na ova pitanja za sebe a pogotovo za druge ljude i stoga govorimo da postoje ljudi koji nisu obdareni umjerenošću. Krepost jakosti pomaže nam da izdržimo suživot s ljudima koji nisu umjereni, nisu pravedni i nisu razboriti.