Nedjeljna misao

27. nedjelja kroz godinu A

Isusov govor iz evanđelja metaforička je poruka svojim sunarodnjacima koji su odbacili i ubili Božjeg sina. Najstariji je to narod sa razvijenom nacionalnom sviješću i kroz prošlost su različito nazivani. Abrahamovi su potomci i zovu se Izraelci po biblijskom liku od kojega potječe dvanaest plemena. U Mojsijevu vremenu nazivaju se i Hebreji što označava klasu potlačenog naroda koji se oslobodio egipatskog ropstva. U doba babilonskog sužanjstva većinski je preživjelo Judino pleme zbog čega ih se naziva u našem jeziku Židovi. Na Balkanu ih se naziva pod utjecajem orjentalnih jezika i Ćifutima. Izabrani su Božji narod, Bog im se objavio po Svetom pismu, darovao im svoj Zakon, svojim mentalnim sposobnostima oni su ga prepoznali i prihvatili. Svijetu su darovali velike učenjake koji su utjecali na razvoj čovječanstva. Oni sami u prošlosti su doživljavali padove i uspjehe i model su kako jedna grupa ljudi, nacija i religija modu napredovati.

Osnovna karakteristika koja ih krasi je učenost, sklonost knjizi, Bibliji. Odrastaju u literarnom ambijentu, osjetljivi su za metafizička pitanja, završavaju škole odvajkada. Iznimno su marljivi, spremni prihvatiti svakovrse poslove, resi ih velika radinost. Živjeli su u urbanim sredinama i važili kao vješte zanatlije, dobri liječnici ili bankari. Vodili su visoko moralan život, bili na glasu kao skromni, radišni i štedljivi ljudi. Spremno su pomagali svoje sunarodnjake, solidarno dok ovaj ne stekne samostalnost, subsidijarno. Ipak, bijahu pretjerano zatvoreni u svoje religijske i nacionalne krugove što je i sam Isus zamjetio i osudio. Bijahu odveć konzervativni, tradicionalni i isključivi naspram drugih naroda, umišljeno su doživljavali svoje „izabranje“. Odbacili su Isusa Krista kao spasitelja zbog čega gube epitet izabranog Božjeg naroda, kako se navodi u evanđeoskoj prispodobi. U svijetu će uspjeti ona grupa ljudi, naroda i religija koja živi po primjeru spasenja što ga Krist nudi.