Susresti Božjeg čovjeka rezultira gostoprimstvu. Krist je učitelj ljubavi što se praktično ostvaruje u prijemčljivosti. Svatko od nas u prilici je primiti nekoga u goste i biti ugošćen. Primiti proroka kao glasnika Božjeg značajnije je od odnosa prema ocu, majci ili djeci. Jer, susresti se s njim isto je kao i primiti Božji navještaj, i za to ćemo biti nagrađeni, zaključuje se u evanđelju.
Suvemeni svijet prepun je površnih ili dubokih susreta, ljeto je period povoljan za putovanja, druženja i prijame. Prigoda je to da usavršimo naše odnose, promijenimo vlastitu egzistenciju, obogatimo osobnost. Da bi se to doista dogodilo potrebna nam je izvijesna vještina obzirom na mnoge situacije, okolnosti života ili kategorije ljudi. Na putovanju, u autobusu, na aerodromu, priredbi, u kafiću, trgovini, na zabavi, plaži, sportskom događanju, u ulozi gosta ili domaćina, pred vršnjakom ili drukčijim tipom čovjeka. Suvremenim rječnikom kazano, valja nam poznavati bonton, ili u prijevodu dobar način ophođenja. Riječ bonton ušla je u upotrebu u doba francuskog kralja Luja XIV koji je dao izrgraditi prekrasan vrt u na Versajskom dvoru, ali su gosti u njemu trgali cvijeće, gazili travu, prljali fontane, pa je dao i pravila ponašanja. Bontonom su proširena pravila ponašanja na mnoge druge sfere života, uglavnom u nepisanoj formi, na neobvezujući način, uz sankcije neprihvaćenosti za one koji ih krše. Suvremeni način života uvodi nove i drukčije situacije, zbog čega smo prisiljeni uvijek obnavljati i preispitivati norme klasičnog bontona koji nije poznavao npr.: upotrebu mobitela, boravak u hostelima, rad u start-up uredima…Uz to, kultura ponašanja drukčija je među mladima, na stadionu ili u crkvi. U svakom slučaju treba primijeniti Kantovo načelo: neka tvoje ponašanje bude takvo da se može primijeniti na svakog čovjeka, da može biti univerzalno pravilo, ili kako Biblija kaže: čini drugome ono što je tebi drago da ti drugi učini…
Kršćanska kultura i Crkva utjecali su i povezali nas s općom kulturom europske uljudbe. Svetkovati dan Gospodnji značilo je predahnuti od rada i provesti vrijeme s obitelji i dragim ljudima, spremiti se za odlazak u crkvu podrazumijevalo je obaviti higijenski minimum i uljepšan otići među ljude, obaviti bogoštovne radnje pretpostavlja zajedničko priznanje da postoji Netko čestitiji od nas od koga prosimo savjet. Biti ministrant za oltarom označava i usvajanje vještine ophođenja pred Gospodarom, mladi koji prihvaćaju liturgijska čitanja, pjevaju u crkvi su samopouzdaniji za javne nastupe i kontakte s ljudima uopće, svi skupa slušajuću Božju riječ uvijek iznova promišljamo svoje stanje obzirom na nove duhovne trendove. Krštenje, vjenčanje, sprovodi sa svojim ceremonijama učinili su sadržajnijim naš društveni život, obogatili su naše navike, ali smo i ovdje pokazali naše slabosti jer nerijetko pretjerujemo, povodljivi smo i proslavljamo događaje po mjeri suseljana, a ne kako to priliči našem stanju i željama.
Valja nam ,dakle, preispitati suvremeni kršćanski bonton. Da bismo to ostvarili moramo imati minimum ljudske inteligencije, podosta kršćanskog duha, i odlučnosti. Trebamo se iznova inspirirati evanđeoskim poticajima o ispravnoj ljubavi prema roditeljima, djeci i bližnjima. Hoćemo li nastojati uvijek iznova uzimati svoj križ i biti spremni izgubiti stari život i navike poradi Krista?