Nedjeljna misao

4. vazmena – nedjelja Dobrog pastira

Četvrtina kopnenog dijela planeta Zemlje prekriveno je travom što je hrana životinjama, stoci, ovcama koje koriste ljudima na razne načine. Isus se u svom djelovanju često služi slikom ovce, stada i dobrog pastira kako i objasnio ponašanje ljudi na individualnoj, socijalnoj i liderskoj razini. Doista, mnogo je paralela između ovčjeg i ljudskog ponašanja. Hrane ima u obilju, Stvoritelj je daje u prirodnim procesima rasta na zemlji uz prisustvo sunca i kiše. Samo je treba pronaći i zaštititi se od neprijatelja. I baš zbog toga ovca treba vođu koji će je inteligentno voditi prema pašnjacima, i ovčinjak u kojem će se skrasiti u tamnoj noći kad prijeti opasnost od neprijatelja. Vrata simbolički predstavljaju sigurnosnu točku koja povezuje ovčinjak s pašnjakom, a Krist se identificira s tim medijem.
Svojevrsna je to aluzija na strukturalizam ljudskog življenja, potrebu poštovanja zadane pravne procedure, organizaciju uspješnog poslovanja. Ovca kao i čovjek nisko je biće s pogledom usmjerenim prema zemlji, nesposobno prepoznati gdje se nalaze obilniji pašnjaci. Udružije se s drugim jedinkama kako bi se uspješnije zaštitila od napasnika, ali je povodljivog ponašanja, kako u dobru tako i u lošim putovima. Potreban joj je vođa koji jednako može biti dobronamjeran kao i zlonamjeran. Čovjek teško može opstati sam, društveno je biće, no čim se udružuje s drugima potrebni su nam propisi, pravila i granice ponašanja. I tu počinje drama života koju rješavamo religijskim sredstvima, političkim, pravnim ili kombinacijom raznih, u molitvi surađujući s Kristom – Dobrim pastirom.