U mnoštvu je, Gospodine, lako biti vjernikom.
Lako je stati uz druge, pridružiti se, dati se nositi, osloniti se…
Tad odgovornost u mnoštvu je utopljena. Tako bijaše i onoga dana u Jeruzalemu. No, dan poslije ne bijaše prilike za mnoštvo.
Na svjetlo dana dolaze pojedinci: i Herod, i Pilat, i Juda, i Petar…
Ne mogoše tada ponoviti poklike mnoštva. I svaki te zanijeka…

Tek rijetki su što uza te ostaše.
Ti Gospodine i u zadnjem trenu hoda ovog osamu tražiš, ne daš se zavesti mnoštvom, ni onda kad ti hvale klicahu, ni onda kad te lažju optuživahu.
Ti u osami si, u molitvi, s riječju pozuzdanja: « Tvoja volja Oče, neka se vrši».

Daj i nama Gospodine hrabrost za osamu kad mnoštvo obećava radost.
Daj snage za molitvu kad život nas tjera na rad.
Jer u osami, pred licem tvojim, ti kazuješ nam put i objavljuješ volju svoju.
Daleko od mnoštva.
Samo Ti i ja…