Nedjeljna misao

26. nedjelja kroz godinu

Kada vidimo bijednika pomislimo obično: „teško njemu“. Vidjevši bogataša kažemo: „blago njemu“. Tako su i Isusovi suvremenici gledali na život smatrajući da siromaštvo nema smisla. Vjerovali su kako treba biti čvrsto oslonjen na ovozemaljsko jer je onostranost neizvijesna. Stoga svim silama treba se zalagati za ono što je sigurno – imanje, užici i zemaljska sreća.

Na početku jeseni liturgija nas podsjeća u jesen naših života da postoji vječni život. Evanđelje nas poučava kroz usporedbu o velikom bogatašu i izrazitom bolesnom siromahu kako zemaljska sigurnost ne garantira kvalitetan vječni život. Kad putujemo kroz povijest ili geografski u drugu zemlju, znamo da valuta naše zemlje u drugima uopće nema važnost. Tako bismo trebali držati na pameti da ćemo nakon smrti vječni život platiti drukčijom monetom koja se zove dobrota, pravednost ili solidarnost!

Krist podcrtava da postoji život poslije smrti. Ovu istinu možemo odbaciti i ako ne vjerujemo činimo to na vlastitu odgovornost. Jer, kako Božji sin kaže na završetku priče, ako netko ne vjeruje tradiciji, Bibliji ili prorocima; neće vjerovati sve i kad bi mrtvi ustali i govorili. Neće vjerovati zbog tvrdoće svog srca, sebičnosti duše i oholosti uma. Novovjekovni njemački mislilac Kant tvrdi da postoji onostrani svijet u kojem se poravnava ova očigledna zemaljska nepravednost.

Stoga, potrudimo se izdržati kušnje siromaštva, odbačenosti i patnji. Ustrajmo na putu dobra kako bismo položili ispit zrelosti za život u prostorima vječnih pravednika. Naš narod kaže: ničija nije do zore dogorjela, stvari se začas promijenu, bogataš i siromah čak i na ovom svijetu lako zamijenu mjesta. Ako smo u nekoj stvari siromašni iz ljubavi prema Bogu pretrpimo, ako pak bogati solidarizirajmo se. U svakom slučaju budimo skromni jedni prema drugima i prema riječi Božjoj!