Nedjeljna misao

27. nedjelja kroz godinu

Negodovao neki bahati trgovac: zašto ići u crkvu, čemu religija i vjera kad je svijet idalje pun kriza, nepravdi i nasilja. Slušao to jedan starac i požalio se trgovcu kako mu unuk ima prljave ruke,premda je ovaj od njega kupio sapun. Tvoj unuk neka pere ruke, neka upotrijebi sapun, pa će onda biti čist. Zašto onda govoriš protiv Boga ako su ljudi zli, odgovori starac? Kao što treba koristiti sapun da bismo bili čisti, tako i mi trebamo živjeti po Božjim zakonima da bi naša vjera bila djelotvorna.

Osnovna problematika današnjih čitanja je funkcionalnost fenomena vjere. Ima li smisla biti religiozan naročito nakon brutalnog iskustva kako bezbožnici ljepše žive. Svatko od nas ima izgrađen nekakav vjerski stav ili svjetonazor, kao produkt životnih iskustava i promišljanja. Zbog sebičnog osjećaja da smo ugroženi, nerijetko nam se čini da su drugi ljudi sa svojim uvjerenjima i djelovanjima u boljoj poziciji od nas samih. Osjećamo kako smo u svojoj dobroj vjeri izigrani, pa Krist svoj nagovor zaključuje da sve i kad bi tako bilo, dužnost nam je obavljati što spada na nas.

Mlaki vjernik je poput čovjeka koji odluči sagraditi kuću, napravi plan, pozove graditelje, a onda se uznemiri kad vidi da mu je zemlja izrovana, prašina na cvijeću, buka u zraku. Sigurni vjernik je onaj koji pozove Gospoda u svoj život i poput zrelog naručitelja gradnje mirno gleda nered u svojoj njivi. Ne uzrujava ga kretnja bagera i lomljavina granja, jer zna da je to nužna faza da dođe do svog doma. Tako i pravi vjernik u molitvi pozove Božju pomoć i mirno prihvaća sve neugodne faze s kojima Bog preuređuje njegov život.