Nedjeljna misao

29. nedjelja kroz godinu

Molitva je uzdizanje uma i srca k Bogu, tradicionalna je odrednica. Kad molimo razgovaramo s Bogom, veli se na moderniji način. Kao što komuniciramo s drugim osobama tako i s Bogom kontaktiramo. Ova aktivnost predmnijeva vjeru u Boga kao uzvišeno biće koje ima osobnost.

Komunikacijski elementi su: izvor informacije, medij i primatelj poruke. Što se tiče molitve primatelj je Bog o kojega očekujemo da će ispuniti našu želju, uslišiti nas. Da nas On čuje garantira nam se odlomkom iz evanđelja po Luki 18, 1-8. Od nas se kao izvora molitvene poruke očekuje se ustrajnost. Problematičan bi mogao biti komunikacijski medij molitve. Znamo to iz ovozemaljske prakse kad razgovaramo ili se služimo tehničkim sredstvima.

Misao posredujemo riječima, gestama i djelima. Tako i u molitvi koristimo specifične izraze ovisno želimo li u molitvi nešto isprositi, zahvaliti ili kajati se. Mi obično činimo ono prvo, ali iskusni molitelji tvrde da se treba najprije pokajati za pogreške, skrušiti se pred Božjom veličinom, iskazati mu slavu, hvalu i veličanje. U suvremenem svijetu oštećenih komunikacija naglašava se važnost posredovanja pokreta u kontaktu s drugima. Karakteristične molitvene geste su: sklopljene ruke, klečanje, uozbiljen stav i pogled.

Molitvena mjesta su: crkva, kapela, groblje, ali i svaka druga dostojanstvena lokacija. Specifična molitvena vremena koja se međusobno tematski razlikuju su: advent, božićno doba, korizma, Vazam, svetkovine te obično vrijeme kroz godinu. Obzirom na doba dana molimo se ujutro, u podne ili uvečer. Molimo se pojedinačno ili u skupinama; meditativno, recitirajući ili pjesmom; uz utvrđene obrasce ili spontano; za sebe, mrtve ili druge drage nam osobe; nadahnuti posredovanjem svetih likova ili izravnim obraćanjem Bogu; kad smo prestrašeni, tužni ali i veseli s osjećajem zahvalnosti.

U svakom slučaju preduvjet bilo kakve molitve je posjedovanje vjere kako se to podcrtava na kraju evanđeoskog odlomka. I na kraju ništa manje nije važno naglasiti kako mi možemo teoretizirati o molitvi, no ona je prakticirajuća aktivnost. Nitko ne uživa toliko dok mu se govori o šetnji, slikarstvu ili glazbi. Nismo naučili hodati, plivati ili skijati teoretiziranjem; tako i moljenje možemo naučiti i doživjeti tek kad ga prakticiramo. Ustrajno, pozvani smo evanđeljem!