Nedjeljna misao

Uz 28. nedjelju kroz godinu

Očima uočavamo mnoštvo stvari. Ipak, oko rijetko uočavamo. Tek kad nam oslabi postajemo svjesni njegove važnosti. Tako i u životu imamo mnogo stvari, a mi negodujemo zbog jedne stvari koja nam nedostaje. Mnogo je ljudi od Boga primilo različite milosti, no rijetki to uočavaju i zbog toga zahvaljuju. Napravimo popis svih stvari koje imamo i vidjet ćemo da su one neizmjerno brojnije od nedostajućih.

Nekoliko je izazova na koje Isus nailazi u događaju iz evanđelja kad se susreće s gubavcima. Prvi je što bez predrasuda putuje kroz stranu zemlju i ravnopravno prihvaća čovjeka iz reda poganskog naroda. Potom, što bez straha prima odbačene bolesnike, šalje ih svećenicima kao onima kao imaju duhovnu vlast. Čini čudo kako bi pomogao ljudima u njihovoj ovozemaljskoj nevolji te stavlja na kušnju njihov osjećaj zahvalnosti. Konačno, konstatira kako stav zahvalnosti znači ispravno prakticiranje vjere što vodi k duhovnom spasenju.

Zdravlje je stanje odsustva boli, općenito smatramo. Božji sin poučava da biti zdrav ne znači samo lišenost tjelesne bolesti. Društvena je patologija kad se jedan narod smatra važnijim i kod Boga zaslužnijim. Odbacivanje bolesnika također je neprihvatljivo za Isusa. Svećenik je ljudsko biće ali ima božansko poslanje. Duhovna je bolest zbog vjerskog službenika odbaciti Boga. Bog čini mnoga čudesa za nas, trebamo ih prepoznati i zbog toga biti zahvalni. Čudo je na primjer što moja koža posreduje između unutarnjih tkiva i vanjskog svijeta.

Čudo je što se planeti harmonično kreću, sunce ustrajno i umjereno sija, čudo je kad kiša pada, biljke rastu i proizvode nam hranu. Čudo je kako moj organizam ispravno funkcionira, srce ritmično kuca, krv donosi energiju u mišiće koji rade, bubrezi izdvajaju nečist, čudo je kako vidim, čujem, osjećam. Čudesno je kako mislim i, ako ispravno razmišljam onda ću uočiti mnogo neobičnih pojava u sebi i na tome zahvaliti Bogu.