Nedjeljna misao

3. adventska nedjelja

Pravednost je važno svojstvo koje vežemo uz Boga. Ali pravednost Božja drukčija je no što mi ljudi zamišljamo. Ona nije hladna, proračunata i okrutna nego je skopčana s milosrđem. Kao djeca Božja mogli bismo biti ljubomorni kad se nekomu oprosti. Mi se pak radujemo što je Bog-Otac milosrdan prema drugima. Jer, osjećamo i znamo jednako tako oprašta i nama pogreške.

Čovjek po naravi teži pravdi. Zakonom određuje što se smije ili mora činiti. No zakon koji ne prepoznaje ljudsko lice je nepravedan. Propisi ne pokrivaju svu širinu i kompliciranost života. Bog milosrdni otac uvažava situaciju, okolnosti i pojedinačne potrebe. On sudi ljubezno poput roditelja koji blago kažnjavaju dijete.

Evanđelje predočuje dva velika proroka: posljednjeg starozavjetnog i prvog novozavjetnog, Ivana Krstitelja i Isusa Krista. Ivan, veliki pravednik Božji, omiljen u narodu, utamničen je. Završio je svoju djelatnost pripravljanja puta Mesiji, pokorničkim životom spaja staro i novozavjetno doba. Isus je prorok nad prorocima, nastavlja Ivanovu djelatnost, ali ne živi strogo pokornički i navješćuje drukčiju pravednost. Zbog toga se nerijetko o njega sablažnjuju.

Krist veliča Krstitelja jer je pokornik, hvali ga kao najvećeg rođenog od žene, i nadodaje najmanji u Kraljevstvu Božjem veći je od njega. Drugim riječima, činiti pravdu je minimum za ulazak u prostore vladavine Božje. Isus propovijeda ljubav, milosrđe i oproštenje što predstavlja božansku maksimu. Vršiti djela zakona je minimum a ljubavi vrhunac Kraljevstva nebeskog.

Obično mi prema drugima nastupamo prema principima zakona, a za sebe očekujemo milosrđe i razumijevanje. Dopušteno nam je postiti, činiti pokoru, moliti se beskrajno dugo; ali svrha svih tih aktivnosti je da prihvatimo milosrđe i razvijemo ljubav Božju. Sveti Augutin je davno rekao: ljubi i čini što hoćeš!