Nedjeljna misao

4. adventska nedjelja

Vrijeme pred Božić kalendarski je period najduže noći, razdoblje je prevlasti tame, iščekivanja svjetla, metaforički i doslovno. Zbog studeni i mraka mnogo vremena provodimo u zatvorenom prostoru, susrećemo se sami sa sobom, pospani smo, i sanjamo.

Liturgijska čitanja govore o događanjima koja su idejno i kronološki predhodila Božiću. Evanđelje izvještava o jednom spasonosnom snu. Sveti Josip razložno bijaše povrijeđen zbog trudnoće svoje zaručnice. Božji glasnik, anđeo, u snu mu se objavljuje i ohrabruje ga da se ne boji Mariju uzeti za svoju ženu. Jer, dijete što će biti rođeno od Boga je i biti će svijeta spasitelj.

Snovi su prevažni u našim životima, a odveć ih zanemarujemo. Na nekoliko mjesta u biblijskoj povijesti rješavaju se životne dileme uz pomoć snova. Drevni i fundamentalni mislilac Platon izjednačio je snove sa spoznajnim postupcima. Moderna psihoanaliza daje važno mjesto snovima kao samospoznaji. Snovi otkrivaju duboke i nerijetko potisnute želje, strahove, duševne opterećenosti.

Narodna poslovica formulira to izrekom: Što je babi milo, to joj se i snilo. Općenito u književnosti,uz pojam sna veže se ideja, misao, čežnja. Poznata je uzrečica, iz poznatog govora, poznatog protestantskog svećenika, borca za crnačka prava u Americi, Martina Luthera Kinga: I have a dream! Pedagogija predviđa koje bi to zanimanje bilo prikladno za jedno dijete na temelju njegovih snova.

Sanjamo dakle ne samo spavajući, nego i dok smo budni, i tad snove nazivamo maštom. Maštaju ne samo djeca nego i odrasli ljudi i pri tome kombiniraju, planiraju ili jednostavno bježe od neželjene okrutne realnosti. Stoga, dok sanjamo božićni san, ne zanemarimo vlastite snove koji predočavaju naše iskonske želje. U njima nam Bog progovara, po njima se Bog u nama rađa, snagom snova i mi svijetu možemo donijeti spasenje.