Nedjeljna misao

2. uskrsna nedjelja

Vjerovati ili znati, što nam je važnije? Hoće li čovjeka spasiti religija ili znanje, dilema je koja se nameće u današnjem misnom slavlju. Ako analiziramo povijest čovječanstva uočit ćemo kako se ljudi u jednom periodu priklanjaju vjerovanju a potom znanju. Događa se slično i u čovjekovu osobnom razvoju. Dolaskom na svijet vjerujemo roditeljskom vodstvu, apsolutno vjerujemo odraslima, potpuno se predajemo učiteljskoj poduci. A onda u mladalačkoj dobi događaju se preispitivanja, sumnje i incidenti prema onima kojima smo slijepo vjerovali. Razvoj fizike, tehnike i tehnologije omogućio nam je udobniji život. No, patnja idalje postoji, i premda je medicina produžila život, bolest i smrt nas opet dočekaju, pa se pitamo o smislu života i postojanju nakon smrti. Znanošću život postaje lakši, ali s vjerom smisleniji. Stoga danas jednako vrednujemo i vjeru i znanje.

Vjera je potrebna dakle i u našoj svakodnevnici u banalnim situacijama. Vjerujemo roditeljima prije nego upoznamo svijet, vjerujemo pri kupovini brojnih artikala, vjerujemo savjetima liječnika kad smo bolesni. Ali, i vjera treba biti preispitana i kontrolirana, jer moramo paziti komu, kada i u kojoj mjeri vjerovati. Primamo certificirirane lijekove, kupujemo kod provjerenih trgovaca, kad odrastemo postajemo svjesni kako su naši sveznajući roditelji ograničeni ili barem ne mogu donositi odluke vezane za naša osobna pitanja. U pluralnom svijetu u kojem ima mnogo religija svjesni smo da za sebe trebamo odabrati onu za koju smatramo da je istinita. Vidimo uostalom da nekritično prihvaćanje vjeroispovijesti vodi u fanatizam koji je neodrživ za život u svijetu. Blagopokojni papa Ivan Pavao II za života je objavio okružno pismo, encikliku pod nazivom „Fides et ratio“ – Vjera i znanje. Navodi kako su vjera i znanje poput dvaju krila koji nam ravnopravno omogućuju let prema visinama.