Nedjeljna misao

Uskrs

Uskrs je pomična svetkovina, slavi se u proljeće kad svjetlo dana nadjačava tamu, nakon dolaska punog mjeseca kad je svjetlo prisutno i noću, i nedjeljom jer je Krist tog dana u tjednu uskrsnuo. U proljeće su Adamovi potomci iz biblijske povijesti prinosili Bogu žrtvu sa sviješću – Bog nam je darovao sunce, kišu i zemlju i dio plodova prinijeli su Bogu u znak zahvalnosti. Kain je je prinosio plodove zemlje, Abel prvine stoke, no u Abrahamovo doba prinosili su se kruhovi i žrtvovano meso se blagovalo u obitelji i s prijateljima. Mojsijevo doba donosi novo značenje žrtve koja postaje priprava za izlazak iz sužanjstva i zaštita od egipatskih pošasti, i Isus je kao Židov slavio spomen ove žrtve sa sviješću – Bog je učinio dobro za moje pretke i ja to dobro baštinim. No, Isus je u kruhu žtvovao svoje tijelo i u blagoslovu čaše vina izrazio spremnost žrtvovati svoju vlastitu krv. To je vrhunac žrtve koju jedan čovjek može ostvariti.

Žrtva je neizbježna u svačijem životu. Spremni smo žrtvovati se za onu stvarnost koju smo odredili kao naš cilj. Voljni smo odreći se manje bitnih stvari poradi nečega što smatramo najvećim dobrom. Zadivljujuće je što je sve u stanju čovjek pretrpjeti za stvari, osobe i ideje koje smatra važnima. Žrtva se obavlja stvarno ili simbolički u činima koje u religji nazivamo kult, bogoslužje ili bogoštovlje. Sjećanje na Kristovu žrtvu, smrt i uskrsnuće daje nam snagu da obnovimo u svojim životima spremnost na podnošenje muke sadašnjeg života poradi nade u uskrsnuće novoga života. Uskrs nas kao događaj i blagdan učvršćuje u vjeri da će Bog koji je Isusa oživio i nas preobraziti jer kultom i stvarnošću činimo isto što i on. Znak je to Božje svemoći i ljubavi prema čovječanstvu, znak je to Božje pobjede nad nepravdom, zlom i smrću. Zato neka je sretan Uskrs svima koji žive u vjeri da Veliki petak nije svršetak, nego da ljudi po križu k uskrsnuću stižu!