1. NEDJELJA DOŠAŠĆA C – 1. PROSINCA 2024.
Strah Gospodnji – početak mudrosti
Dakle, strah Božji nije strah od Boga, nego od našega grijeha, kojim mi možemo uvrijediti Božju ljubav
POZDRAV, UVOD I POKAJNIČKI ČIN
Braćo i sestre, danas – ovim vremenom Došašća – mi kršćani katolici započinjemo novu crkvenu – liturgijsku godinu, započinjemo vrijeme priprave za proslavu Isusovog rođenja, za Božićno slavlje. Od početka vremena Bog nas privlači k sebi otkrivajući nam se i pokazujući se, posebice u Isusu Kristu. Stoga, na početku ovog euharistijskog – misnog slavlja, skrušena srca priznajmo svoje slabosti koje su nas navele na to da se udaljimo od njega. I primajući oproštenje, radosna srca nastavimo hoditi prema njemu! Ispovijedam se …!
PROPOVIJED
kasvij
Braćo i sestre, danas slavimo Prvu nedjelju došašća. Dakle, danas započinje nova liturgijska, odnosno crkvena godina – jer je prošle nedjelje, sa svetkovinom Krista Kralja, završena prošla liturgijska godina, godina “B”. Stoga danas započinje treći ciklus nedjeljnih misnih čitanja, tj. godina “C”.
DOŠAŠĆE je, rekli smo, vrijeme priprave za svetkovinu Božića. Ali, zašto se zove upravo vrijeme Došašća, a ne vrijeme čekanja ili pripreme?
– Pa, zove se vrijeme Došašća, jer nam je u ovom vremenu u centru pažnje DOLAZAK Isusa Krista, a ne naše očekivanje ili naša priprema.
Kad govorimo o Isusovom dolasku, moramo imati u vidu dva Kristova dolaska. Prvi dolazak – onaj Njegov dolazak u smrtnom ljudskom tijelu, tj. Kristov ulazak u ljudsku povijest, prije 2024 godine; kao i drugi Njegov dolazak, s uskrslim, proslavljenim tijelom, u Kraljevstvu nebeskom, kad Isus dođe u slavi kao Sudac cijeloga čovječanstva, na svršetku svijeta. – U prvom dijelu vremena Došašća, do 16. prosinca, pripremamo se upravo za taj drugi Kristov dolazak, dok je preostali dio bliža priprava za svetkovinu Božića.
U prvom čitanju iz knjige proroka Jeremije (Jer 33, 14-16) Bog nam najavljuje spasenje svoga naroda, kad će “ispuniti svoje dobro obećanje” što ga dade domu Izraelovu: podići će Davidu “izdanak pravedni”. – Svi mi dobro znamo da je taj pravedni izdanak Isus Krist, naš Spasitelj. Upravo Njega iščekujemo u ovo vrijeme Došašća.
U drugom čitanju iz Prve poslanice sv. Pavla Solunjanima (1 Sol 3, 12 – 4, 2) sveti Pavao apostol moli za kršćane da im Bog učvrsti srca “da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospodina našega Isusa…”
Kako će se njihova srca učvrstiti za Kristov drugi dolazak?
– Učvrstit će se ako im Gospodin dadne da jedni prema drugima i prema svima rastu i obiluju ljubavlju (usp. 1 Sol 3, 12). – Dakle, bitna je ljubav, a ne samo kojekakve formalnosti!
I konačno u Evanđelju sv. Luke (Lk 21, 25-28. 34-36) sam Isus nam kazuje što nas čeka na svršetku svijeta, prije Njegova drugog dolaska: “I bit će … na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda… Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu…” U samom Evanđelju Isus nam daje predodžbu kako će izgledati njegov ponovni dolazak, a Crkva nam upravo to stavlja na sam početak liturgijske godine. Ne radi toga da ulije u nas strah, već radi toga da nas pozove da se pripremimo. Isus nas poziva da se uspravimo i podignemo glave. A Crkva stavlja ovaj prizor pred nas da se što savršenije možemo pripremiti za njega, jer kad na početku puta imamo jasan cilj, tad znamo kamo idemo i nadamo se da se nećemo izgubiti na putu hodeći prema njemu.
Možda se danas pitamo: zar već nije došlo to vrijeme? Uvijek je tijekom povijesti bilo problema i opasnosti, no to su redovito bili problemi i opasnosti za nekog pojedinog čovjeka, za neku obitelj, neko pleme, neki narod ili državu. Ali nije bilo globalnih problema za cijelo čovječanstvo, kao danas. Danas je došlo vrijeme, kad više nitko nije siguran: ni mali, ni veliki; ni sluga, ni gospodar. Svi su u istoj opasnosti nestanka s ovog svijeta. Taj strah je već ušao u kosti većine ljudi. Došlo je vrijeme da ljudi danas zaista umiru od straha (sjetimo se samo vremena tzv. COVID-a). Ali to još uvijek nije onaj veliki strah i trepet, koji će pogoditi svijet, neposredno prije nego što Isus ponovno dođe suditi žive i mrtve.
Danas stvarno ima jako malo ljudi koji se ne boje. Takve danas redovito smatraju ludim. Istina, ima danas i ludih ljudi, ali ima i hrabrih junaka, koji uopće nisu ludi, ali su veliki vjernici, koji su se tijelom i dušom predali u volji Božjoj i oslanjaju se na Njegovu ljubav i vjernost. – Takvi ne umiru od straha! Istina, i oni će umrijeti, ali će umrijeti od starosti ili od bolesti, ali ne od straha.
Postoje dvije vrste straha. Jedna je vrsta strah od vanjske opasnosti, koji je Bog Stvoritelj darovao ljudskoj naravi, kao urođeno sredstvo obrane od opasnosti. Ovome se strahu ne moramo učiti, jer ga instinktivno osjećamo. On je sastavni i neizbrisivi dio krhke ljudske naravi. Ova vrsta straha nije ni vrlina, ni mana; nije ni zasluga, ni grijeh.
– Vrlina je samo razumno služenje strahom, a grijeh je zloupotreba ljudskoga straha, a upravo to se danas događa na cijelom svijetu.
Druga vrsta je „strah Božji“. – Ovaj strah je vrlina, koju moramo naučiti. Tu nije riječ o strahu od opasnosti izvana: da nam netko može nauditi, učiniti nam zlo, nego o strahu od nutarnje opasnosti – tj. da ja mogu učiniti zlo, ili da ja svojim lošim ponašanjem mogu povrijediti dragu mi osobu: kao što muž povrijedi ženu, žena muža; kao što roditelj povrijedi dijete, dijete roditelja; drug druga, prijatelj prijatelja; a prije svega to je strah da ne uvrijedimo Boga, koji nas neizmjerno ljubi i kojeg mi također ljubimo svom dušom.
Sveto pismo veli: „Početak mudrosti strah je Gospodnji! Mudro čine koji ga poštuju“ (Ps 111, 10). Dakle, strah Božji nije strah od Boga, nego od našega grijeha, kojim mi možemo uvrijediti Božju ljubav. Dobar čovjek se ne boji toliko Božje kazne, koliko se boji uvrede Božje ljubavi. Stoga grešnik, koji se iskreno kaje, ne kaje se toliko da bi izbjegao pravednu osudu i kaznu, koliko da bi se pomirio s Bogom, čiju smo ljubav pogazili svojim grijesima.
Kad bi ljudi imali barem strah od pakla i od vječne osude, taj bi ih strah vratio k Božjoj ljubavi. Međutim, strah Božji im uopće ne da ni da upadnu u grijeh, a osobito ne u teški grijeh. Oni koji će umrijeti od straha, umrijet će jer nemaju straha Božjega i ne oslanjaju se na Njegovu ljubav.
Stoga, braćo i sestre, obratimo se danas Bogu! Obratimo se kajanjem, iskrenom ispovijeđu, obratimo se zadovoljštinom za grijehe i dobrim djelima, pa uopće ne treba da se bojimo Kristova drugog dolaska. Štoviše, poput mnogih svetaca i mi ćemo mu se svom dušom radovati.
Amen.
Prema: Fra Lovro Gavran, Svjetlo riječi