NEDJELJA PEDESETNICE – DUHOVI – G. Dubica, 19. svibnja 2024.

„ON DAHNE U NJIH“

POZDRAV I POKAJNIČKI ČIN
Braćo i sestre, danas slavimo svetkovinu Duha Svetoga – Duhove. Čut ćemo danas
u Riječi Božjoj kako Isus za završetak svoga djelovanja šalje svoje učenike da
nastave Njegovo djelo, i daje im svoga i Očeva Duha Svetoga kako bi to djelo
mogli izvršiti. Taj Duh ne samo da pomaže apostolima, nego i nama danas,
nastaviti Isusovo poslanje, jer se u Njemu odražava i zajedništvo među svima koji
su ga primili, kao i zajedništvo sa samim Isusom. Proslavimo, stoga, danas ovim
euharistijskim slavljem Trojedinoga Boga, u čije ime smo i započeli ovo misno
slavlje, i molimo obilje darova Duha Svetoga: i Mudrost i Razum i Znanje i Savjet i
Jakost i Pobožnost i Strah Božji!
Da bismo mogli primiti ove darove Duha Svetoga, odrecimo se zla i grijeha i
molimo Boga da nam s smiluje! Ispovijedam se… !
HOMILIJA
Braćo i sestre, slaveći današnju svetkovinu Duhova, Crkva slavi svoj „rođendan“!
Katekizam katoličke Crkve nas uči „da je Bog svojoj Crkvi poželio poslanje zbog
kojega ona i danas živi. A to je: da bude zajednica naroda koju Bog okuplja po
cijelom svijetu“ (KKC 752). Biblija nam već na prvim svojim stranicama
pripovijeda o Božjoj životnosti i Božjem Duhu kao dahu. Doduše,
najčuvenija duhovska pripovijest jest ona o ognjenim jezicima iz Djela apostolskih,
koju smo i malo prije čuli. Ali postoji i jedna druga pripovijest iz evanđelja sv.
Ivana: Isus nakon Uskrsnuća dolazi prvi put u krug svojih prijatelja – učenika i
„dahne u njih i kaže im: Primite Duha Svetoga!“ (Iv 20,20). To je Njegov životni
dah, koji sada prelazi na učenike, i koji ih ispunja snagom i motivacijom. Duh
Božji je prije svega životni dah, kako stoji u najstarijim biblijskim spisima. Bog je
dahnuo u čovjeka, pripovijeda Knjiga Postanka, i tako je čovjek postao živo biće
(usp. Post 2,7) Duh im je udahnuo život i mogli su početi disati!
U tom disanju (kada su se „nadisali“!) pokazuje se također osobita blizina. Moram,
dakle, doći nekome blizu ako hoću dahnut u njega, da ga moj dah dodirne. Pri ovoj
pripovijesti o Duhu moram pomisliti posve doslovno i na onaj tečaj kod polaganja
prve pomoći za vozački ispit. Tamo se uči „ponovno oživljavanje“, recimo, onog

stradalog u saobraćajnom udesu. Mojim dahom, taj netko unesrećeni koji je izgubio
dah, biva održan na životu. A moram mu doći blizu, moram mu disati na nos ili
usta, da bi to uspjelo! Očito da na Uskrs Isus nije prilazio učenicima tako blizu! A
ipak zamišljamo: došao im je blizu kada je dahnuo u njih! I učenici su morali
dopustiti da im priđe blizu, morali su biti spremni za Njegovu blizinu. Kako u onoj
duhovskoj pjesmi pjevamo:“ Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti..!“ On dakle
želi da ga zamolimo da siđe k nama, da čeznemo da bude s nama!
Oživi nas, iznova nas stvori, obnovi nas
Ako dopustimo, braćo i sestre, da Isus dahne u nas (ne bojeći se nikakve
„korone“!), da nas Duh Božji dotakne, tada taj Duhov dah može u nama proizvesti
čudesne stvari. Može nas iznutra ponovno oživjeti, može nam dati novu snagu i
novu hrabrost! I zato pjevamo u duhovskoj pjesmi: „Oživi nas, obnovi nas!“ –
Pripovijest o Isusovim učenicima na Duhove pokazuje nam da od onih strašljivih
ljudi, koji su se sakrili iza zatvorenih vrata, nastaju hrabri ljudi. Izlaze van i počinju
stranim ljudima govoriti o svojoj vjeri. I to je to divno djelovanje Duha. To je to
ponovno oživljavanje! Dakle, kada Duh Božji djeluje na mene, nisam više zatvoren
u sebe, opet se mogu obratiti drugim ljudima, kada iznutra dobijem snagu, kada
mogu slobodno disati, tada je opet moguć susret! A u tom susretu dalje djeluje Duh
Sveti i sve oživljuje. Siguran sam: ako Duh Božji u nama djeluje i diše, tada
možemo druge ljude, pod navodnicima, zaraziti tom životnošću! Možemo dahnuti
u njih životni dah, koji smo sami primili,. Možemo dovesti druge do toga da počnu
slobodno disati! ( Vidite vi u kojoj smo mi opasnosti bili kod one „korone“ kada su
izmislili i obavezno nam nabijali na nos one maske samo da nas što više udalje
jedne od drugih!). Ono što i jest veliko čudo u Duhovima jest to: Dah Božji nije
nešto što je zamišljeno samo za mene kao pojedinca, On ne ostaje individualan –
pojedinačan! Dah Božji želi stvoriti susret i povezivanje među ljudima i to od
početka! On nas oživljuje da postanemo „mi“!
Učini od nas jedno
I ona duhovska pjesma ispunjena je time „mi“! „Diši u nama, prožmi nas, djeluj u
nama, učini jedno od nas!“ – Duh Sveti želi također pomiriti. On želi ljude, želi
obitelji, konfesije i nacije opet pokrenuti jedne prema drugima. Želi da jedni
drugima ne oduzimamo dah, nego da zajedno dišemo, da zajedno razgovaramo i
razumijemo se! To ne mora odmah dovesti do velikog jedinstva i zagrljaja, ali

može učiniti, da opet učinimo korake jedni prema drugima. I svatko tko je već
jednom doživio pomirenje, , znade kako čovjek tu dođe do zraka, do novog daha,
kako se opet, i to iznenada, osjeća opet živ!
Duhovska pjesma može nam također opet darovati nov dah, može nas oživjeti
iznutra. Siguran sam: Božji Duh djeluje i živi posve u našoj molitvi, u našoj pjesmi
i glazbi ( kao kod onog divnog mladića Marka Purešića na pjesmi Eurovizije!).
Duh može u nama djelovati i disati, ako duhovsku pjesmu pjevamo zajedno – iz
svega srca: „Diši u nama, Duše Sveti!“ Osjećate li ovaj životvorni ritam: Diši u
nama, Duše Sveti!?
Evo, braćo i sestre, danas na Duhove, slavimo dar Duha Svetoga, koji nas na našem
putu vjere pokreće i našu Crkvu uvijek iznova želi produhoviti i oduševiti. Slavimo
Duha Svetoga koji nam daje zajedništvo i da jedni druge razumijemo! Onaj tko
dopusti Duhu Svetom da postupno ispuni njegovo biće i život, taj počinje
druge podsjećati na Boga! Stoga uvijek u zajedništvu dočekajmo „rođendan“
Crkve i u otvorenosti srca primimo najveći dar Trojstva čovječanstvu – primimo
Duha Svetoga! Amen.

Prema Službi Riječi i Marku Obradoviću