“Što tražite Živoga među mrtvima?”
Braćo i sestre! Na Veliki petak, nakon što je Isus za nas umro na križu – i pokopan – kamen je navaljen na grobna vrata! To je ono što čovjek čovjeku često čini. Kamen koji je zatvorio vrata Isusova groba jest metafora – to je slika svega onoga što blokira nadu da bi smo mogli još ovdje na zemlji primiti svu puninu sreće i blagoslova Gospodnjega. Kamen želi blokirati nadu da bismo nakon naših zemaljskih dana i mi mogli biti primljeni u nebeske dvore, u slavnom uskrsnuću na nebo.
Gledajte samo koliko kamenja danas čovjek na čovjeka navaljuje u Ukrajini, u Palestini i svugdje gdje se ratuje i gdje ljudi jedni druge muče i ubijaju!
Kamen na grobu simbolizira sve ono tužno i jadno što nas veže i privezuje da ostanemo u grobu. Promotrimo li onaj odlazak žena u potragu – u rane jutarnje sate – to je prkos smrti i odlučna vjera u život i vječnost. Ono čekanje i traženje znači život. Apostoli su u duši više nego u pameti znali da smrt nije zadnja Isusova riječ. Zato ga traže idući hrabrim koracima prema uskrslom Gospodinu.
Pogledajmo sada na trenutak sve ono što nam veže ruke, što nas plaši, što nas strahom zarobljava i što nam u korijenu sječe vjeru i nadu. Koliko toga nam priječi da se pomaknemo, da krenemo naprijed – u našemu fizičkom i duhovnom svijetu, prema uskrsnuću.
Kako su,recimo, teške stijene stavljene na još uvijek razrušene kuće u potresu u Zagrebu i okolici. Ne uspijevamo ni temelje postaviti. Nedavno tužni čovjek žali se kako mu treba samo još jedan potpis da bi mogao početi obnovu kuće, ali taj nesretni potpis nitko ne želi dati. Tako je teško koraka napraviti. Težak je to kamen.
Teške su stijene navaljene na naše razmišljanje. One nas sile na tužno bježanje u tuđe zemlje, u ovisnosti, u beznađe, u psovku, u nepovjerenje.
Vjera u čovjeka je odlučnost da se skine kamen sa groba svoga srca da bi se moglo uskrsnuti.
Vjera u čovjeka nije ono što misliš i sudiš o drugome. Vjera u čovjeka je ono što vjeruješ da Uskrsli Krist može učiniti u tvome životu i u životu čovjeka koji stoji pred tobom. Kada te netko stotinu puta razočarao, pa ipak i dalje vjeruješ da može biti bolje i da je uskrsnuće moguće. Spreman si čovjeku dati ruku. Tada imaš moć uskrsavati mrtve.
Vjera u čovjeka je, nadalje, ono što vjeruješ o živome Isusu Kristu. Vjera u čovjeka je ona snaga kojom vjeruješ da čovjeka koji te stotinu puta prevario, razočarao, slagao, koji te povrijedio da ga Isus Krist može uskrsnuti. Vjera u čovjeka jest vjera da Isus Krist može iz mrtvih čovjeka uskrsnuti pa maka taj nesretni čovjek bio mrtav.
Vjera u čovjeka je tvoj stav kojega o Uskrslom Kristu nosiš, a ne stav o čovjeku do tebe koji je jadan i umoran i tužan. Vjera u čovjeka je tvoja moć da Kristovom milošću pomogneš čovjeku da uskrsne.
I na koncu, vjera u čovjeka je Božanska moć u tebi. To nije strah da ćeš možda biti slab i naivan. Vjera u čovjeka vrijedi i onda kad te netko stotinu puta prevari. Isus i tada ponovno i ponovno otvara vrata. Znamo kako je Isus uskrisio posrnulog Petra. Vjera u čovjeka je vjera da možeš dati ruku čovjeku koji te povrijedio da ustane i da i ti ustaneš s njime.
Mnoge stijene na put su nam stale. U kušnji smo da nas zarobi grč straha i nepovjerenja u ljude, nepovjerenje u stvari, u ekonomiju, u vladu. Sve to nas priječi u našemu ustajanju, u budućim koracima koje naš Stvoritelj želi da napravimo.
Stvoritelj nas je poslao da hodimo, da ustanemo, da vjerujemo, da idemo dalje, da se ne zaustavimo. Stvorio nas je da rano ujutro krenemo, da podižemo kamenje koje je na mama i na ljudima oko nas. Jedino tako naša zemlja će uskrsnuti i dati nam blagoslov.
Apostoli i žene idu prema grobu i zabrinuti su za kamen koji stoji na grobu. Boje se kamena, hoće li ga moći ukloniti. Boje se da će ih kamen spriječiti vidjeti Gospodina. Prazni grob govori o Kristu, da on više nije svezan svezama i konopcima groba. Kad su apostoli stigli na grob shvatili su da je njihove briga bila suvišna. Snaga Kristova uskrsnuća uklonila je grobni kamen i sve spone smrti.
Tolike sile dolaze i navješćuju smrt i kraj svega. U blagdanu Uskrsa shvaćamo, braćo i sestre, da su sile smrti nevažne i da su nestale. Uskrs je blagdan kada slavimo da je ŽIVOT IZNAD SVAKe SMRTI, da je SVIJETLO IZNAD SVAKE TAME, da je DOBROTA IZNAD SVAKE ZLOBE i da je NADA IZNAD SVAKOGA BEZNAĐA.
Ovo je priča mlade poslovne žene iz okolice Londona: zvala se Sarah Richard. Postala je svjetski poznata učiteljica ronjenja. Po putovala je po čitavome svijetu i osnivala klubove ronjenja i posebno učila žene roniti. Došla ona pandemija i Sarah nikamo više ne može ići.
Jednoga dana vlakom je otputovala u London, sat vremena od kuće. Nažalost, nitko nije došao na predviđeni sastank. Vraća se kući. Vlak u polasku kasni 6 sati. Ipak na koncu polazi. Na polovici puta kvar na željezničkoj pruzi. Vraća se u London. Uskoro shvaća da je izgubila mobitel. Nema novca. Osjetila se u potpunosti nemoćna i izgubljena. Nema običaj pričati s nepoznatim ljudima ali ovoga puta mora. Panično moli jednoga gospodina za pomoć. On još od jučer čeka na stanici. Počinju razgovor. I da skratim priču, sada su već šest godina u braku. Susreli se oboje kad su bili u prijetećoj nevolji. Morali su izgubiti sve ono s čime su gradili život, da bi bili spremni za novi početak.
Draga braćo i sestre, mi slavimo Uskrs, a Uskrs je blagdan kad ćemo pažljivije i bolje pregledati kamenje koje se navalilo na naše živote, na naše duše, na prošlost, sadašnjost! Ali ne dozvolimo da se navali i na našu budućnost! Molimo milost i dozvolimo da Gospodin podigne kamenje koje na nama počiva. To će biti naš korak prema Uskrsu.
Tu gdje te boli, tu gdje se bojiš, to zbog čega tuga prebiva u srcu, tu gdje si razočaran – tu je tvoj grob. Tu možeš umrijeti, i to puno prije smrti. Ali tu je i mjesto tvoga uskrsnuća. Tu, upravo tu je mjesto tvoga uskrsnuća!
Čuvaj se krivih mjesta na kojima se ne može uskrsnuti!
Čuvaj se kladionica! Tu se ne može uskrsnuti, pa da i najveći dobitak dobiješ. Čuvaj se nepoštenoga rada i svake ovisnosti, tu se ne može uskrsnuti! Čuvaj se grijeha – tu se ne može uskrsnuti!
Uskrsnuće je ondje gdje te Gospodin poziva na novi početak.
U onome ranom ustajanju svetih žena koje odoše tražiti Gospodina, u spremnosti Apostola ponovno susresti Isusa, tu čovjek uskrsava iz Groba i započinje novi život.
U zoru, kako kaže evanđelje, u onome odlučnom traženju koje započeše svete žene i sveti apostoli, čovjek otkriva novi početak i novi život. Nastojmo i mi tu otkriti novi život i novi početak! Amen.
Prema: fra Svetozar Kraljević