ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA – B – 24. prosinca 2023.
ZASJATI KAO KRISTOVE SVJETILJKE
TA BOGU NIJE NIŠTA NEMOGUĆE
(Lk 1,26-38)
UVOD I POKAJNIČKI ČIN
Braćo i sestre! Danas – na 4. nedjelju došašća – samo dan uoči slavlja Isusovog
rođenja, pred nas se stavlja tako poznato evanđeosko izvješće o dolasku anđela
Gabrijela Djevici Mariji. Ovaj odlomak iz evanđelja sv. Luke, kojega ćemo čuti,
objašnjava nam glavni razlog Božjeg zahvata u ljudsku povijest i u Marijinom liku
predlaže nam kakav treba biti naš vjernički stav pred tim događajem.
Upravo danas na Badnjak, kad je zadnji dan došašća, prigoda je da još jednom
promislimo o otajstvu Božjeg utjelovljenja među nama, pa se stavlja pred nas
Marijin razgovor s anđelom i njezin odgovor na Božje djelo spasenja. Zato i mi
spremno odgovorimo na Božji poziv, ali kao grešni ljudi, najprije se pokajmo za
sve svoje grijehe i nedosljednosti i molimo Božje milosrđe i oproštenje, ali najprije
jedni drugima oprostimo! Ispovijedam se…!
PROPOVIJED – HOMILIJA
Braćo i sestre! Vjerujem da svi mi u svojim kućama redovno imamo pri ruci neku
posebnu kutiju ili ladicu u kojoj se nalaze rezervne ili pričuvne žarulje, kako bismo
mogli zamijeniti one koje „prigore“. Sve te rezervne žarulje uglavnom su ispravne,
ali ni jedna od njih ne sja dok ih ne navrnemo i spojimo na grlo u lusteru, kako bi
koristile svojoj svrsi – kako bi sjale! Rekli bismo, evo, da je slično i s nama
vjernicima koji smo često poput ovih žarulja u ladici koje ne svijetle! I mi često „ne
svijetlimo“ u svojoj vjeri, jer nam vjera često postaje samo nešto prigodno:
„zasjamo“ samo pred Božić i na Božić, pred Ukrs i na Uskrs…ali se brzo ugasimo!
A kada bismo se dali „navrnuti“ na „Grlo“ – to jest Krista – i kada bismo ostali
trajno „na Njega navrnuti“, kako bismo snažno zasjali i kakva bi to tek bila jaka
svjetlost nas kršćana u ovome svijetu?
Iza nas je, evo, vrijeme došašća u kojem smo trebali obilnije slušati Božju riječ i
produbiti svoju vjeru u Božju blizinu. Božić je pred vratima! Tijekom došašća na
misama zornicama i na nedjeljnim misama nizali su se biblijski odlomci u kojima
smo bili uvjeravani da nas Bog ne napušta i da je njegovo spasenje blizu, nadohvat
ruke svima koji vjeruju. Naš vjernički hod kroz došašće nas je doveo do ovog
trenutka, dan prije slavlja rođenja Gospodnjega. Još jednom nam se daje prilika
učvrstiti svoju vjeru i prihvatiti navještaj Božje blizine. Po svojoj riječi koja se i
nama priopćavala tijekom vremena došašća Bog nas je uvjeravao da smo i mi
dionici njegovih obećanja. I nama je, kao i Mariji, bilo rečeno da smo posebni
Božji miljenici, izabranici Gospodnji, da se u našem životu očituje djelo spasenja.
Bez obzira, živjeli mi i u najzabačenijem mjestu – u selu ili gradu – ili u kvartu
gdje nitko ne bi ni pomislio da se može što dobroga dogoditi, Bog upravo tamo
šalje svoga glasnika da navijesti mogućnost rađanja novog i drugačijeg života. Pa
živjeli mi i u najsiromašnijim uvjetima i borili se s najvećim nedaćama teških
okolnosti, Bog nam upravo tu šalje svoju riječ da nam navijesti mogućnost
spasenja. Čak i ako nam je vjera slaba i ako se čudimo što upravo nas Bog bira da
budemo početnici novoga svijeta, poslušajmo njegovu riječ i odvažimo se pristati
uz nju poput mnogih svetih žena i muževa biblijske i crkvene povijesti ili iz
evanđeoskih navještaja. Sjetimo se konačnog anđelova argumenta: „Ta Bogu ništa
nije nemoguće!“
I nama je, evo, pružena mogućnost da svojim životom provedemo u djelo Božju
riječ, da je utjelovimo. Od nas se, isto kao i od Marije, traži da unatoč svim
sumnjama koje gajimo u svom srcu, unatoč svim strahovima i nedoumicama,
probudimo svoju vjeru i prihvatimo služenje Bogu kao stil svoga života. I naš život,
naše tijelo i naš duh, tako postaju otvorena vrata kroz koja ulazi spas svijetu.
Svojim prihvaćanjem Božje riječi postanimo i mi, poput Marije, sluge i službenice
Božje po kojima će mnogim ljudima, kao kroz prozor, zasjati Mlado sunce s visine!
Amen.