PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO

(Dn 7,9-10.13-14; Ps 97,1-2.5-6.9; 2 Pt 1,16-19; Mt 17,1-9)

Svi smo pozvani na preobrazbu

Uvod u pokajnički čin

Braćo i sestre, Isus nas danas sa svojim apostolima vodi na brdo Tabor, brdo duhovne preobrazbe. I mi smo, evo, upravo pristupili „brdu Tabor“, ovom svetom oltaru, na kojem se Isus svake nedjelje preobražava, upućuje nam svoju riječ i traži da se i mi preobrazimo i postanemo bolji ljudi i bolji kršćani. Poziva nas da slušamo, pjevamo i molimo se, a ne da pozaspemo, da odlutamo i izgubimo se u nekim svojim mislima i mašti. Zato svoju želju za obraćenjem i preobrazbom pokažimo svojim iskrenim kajanjem, jer to je najbolji korak prema novom čovjeku, novom životu, obraćenju i duhovnoj preobrazbi. Ispovijedam se…!

Homilija

Isus s apostolima na Gori

Braćo i sestre, upravo smo čuli u riječima evanđelja kako Isus danas s trojicom apostola, Petrom, Ivanom i Jakovom odlazi na brdo Tabor. Išao je ususret Ocu, pomoliti se, pa je pozvao i trojicu apostola. I oni su se molili, no, od penjanja uzbrdo i umora oni su pozaspali. Kad su se probudili ugledali su nevjerojatan prizor. Prizor kakav nikad nisu vidjeli u svom životu: Isus, potpuno preobražen u nebeskom sjaju, blista u neopisivoj bjelini i haljinama poput snijega. Sjaj i bjelina bili su toliko jaki da se nije moglo gledati. A uz njega dvojica velikih starozavjetnih proroka: Mojsije i Ilija. Petar, sav uzbuđen i zanesen progovori: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu!“ Petar bi im pravio kućice na Taboru, a oni u kući nebeskog sjaja i svjetlosti. Zaista od zanosa Petar nije znao što govori.

Poziv na preobrazbu

Isus je s apostolima tri godine živio, razgovarao, ulazio im u srce i preobražavao ih. Znao je jedno: samo ako se obrate i preobraze u nebeske osobe, moći će druge oduševljavati za nebo. Samo obraćen i preobražen čovjek može drugoga obraćati i preobražavati! Stoga im je pričao o kraljevstvu nebeskom, o ljepoti vječne radosti i o nebeskom Jeruzalemu u koji trebaju doći jednoga dana. A danas im je na brdu pokazao kako će i oni izgledati ako ostanu vjerni zadatku koji im povjerava. Danas im je pokazao ljepotu nebeskog stanja u koje trebaju dovoditi druge ljude i učiniti ih nebeskim stanovnicima. Za Isusa je najveća preobrazba – obraćenje i kajanje, stoga je od početku svoga javnog djelovanja stalno pozivao i svoje apostole i sav narod: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“(Mk 3,1-2). Znao je da u kraljevstvo nebesko može doći samo obraćen i preobražen čovjek.

Sakramenti – mjesto susreta i preobrazbe

Najveću preobrazbu na ovoj zemlji kršćanska osoba doživljava u trenutku krštenja. Tada postaje dijete Božje, novi čovjek, pun Božje milosti, bez ikakva grijeha, u duši potpuno čist i bijel, u nebeskom sjaju. Novo, preobraženo stvorenje! Stoga svećenik na krštenju stavlja bijelu haljinu na dijete i govori joj ime uz riječi: „… postao/la si novo stvorenje i Krista si obukao/la. Bila ti ova bijela haljina znakom toga dostojanstva. Potpomognut/a riječju i primjerom svojih najbližih donesi je neokaljanu u život vječni.  

A tko se to od nas ne sjeća ljepote prve svete pričesti! Sjedinjeni s Kristom u bijelim haljinama i duši čistoj i sjajnoj kao sunce! Potpuno preobraženi i novi! Radosni i sretni, a još radosniji i sretniji su bili naši roditelji i cijela obitelj! Isti takav susret i duhovnu preobrazbu doživjeli smo na svetoj krizmi. I sakrament vjenčanja ponovo je takav isti susret s Kristom: haljina čista i bijela, a duša još čistija i bijelja, sjaji kao sunce. Vanjska bjelina i sjaj upućuje na unutarnju preobrazbu duše. U svećeničkom ređenju novozaređeni svećenik doživljava pravu duhovnu obnovu i preobrazbu. Bijele i sjajne svete haljine odražavaju ljepotu preobražene duše, a uz Isusa na oltaru biskup i svećenici poput Mojsija i Ilije na brdu Tabor kako smo danas doživjeli u svetom evanđelju.

Mount Everest – težnja za visinama

Tabor je obično brdašce na koje se nije teško popeti niti s njega sići. Možeš to učiniti nekoliko puta na dan. Međutim, postoji jedna planina na koju se vrlo teško popeti jer je pod vječnim snijegom, ledom, vjetrom i lavinama. Takva je samo jedna planina jer je najviša na svijetu. Visoka je 8.848 metara. To je, kao što znamo, poznati Mount Everest, najviši vrh na svijetu. Na samom vrhu dubina snijega i leda iznosi promjenjivo oko 3,5 metara. Prvi penjači koji su dosegli sami vrh planine, potpomognuti svojom ekspedicijom, bili su Edmund Hillary iz Novog Zelanda i Tenzing Norgaya iz Nepala. Dogodilo se to 1953. godine. Everest je do sada uzeo 210 života.

Prvi Hrvat na vrhu Mount Everesta bio je 1979. Stipe Božić, koji je svoj uspjeh ponovio i 1989. godine. Planina je dobila naziv po Britancu Georgu Everestu koji je bio glavni britanski geodetski nadzornik za Indiju. Ova najviša planina na svijetu pokazuje da ljudski duh teži prema visinama i uz najveće opasnosti i životne gubitke?

Oltar i euharistija – brdašce preobrazbe

Braćo i sestre, Isus nije samo onda, prije 2.000 godina pozvao svoje apostole na brdo da se zajedno pomole. On i danas, svakoga od nas zove svake nedjelje na svoje „brdašce“ susreta, brdašce razgovora, pjesme, molitve i – preobrazbe. To „brdašce“ je oltar i sveta misa. On nas poziva preko svete Crkve u njezinoj prvoj zapovijedi: „Svetkuj zapovjedne blagdane i slušaj pobožno svetu Misu u nedjelju i zapovjedne blagdane.“U svakoj svetoj misi Isus se preobražava: od onog običnog svakodnevnog kruha postaje bijela sjajna hostija, presveta, nebeska hrana za sve nas. Pitanje je samo: Odazivam li se ja redovno, odem li sretan i jesam li sretan radi toga susreta?  Jesam li zahvalan Isusu na pozivu i na susretu? Potičem li i svoju djecu da redovno odu na susret s Isusom? Da se duhovno obnove i preobraze, da dobiju milosti sa svete mise. Ili ne marim za to?! A sada se, kada nas je sve manje u našim crkvama, tako lako primijeti manjak vjernika u crkvi: kad je nevrijeme, kiša, snijeg, led.. Ili velika vrućina kao ovih dana? A čuli smo da je 210 ljudi dosada poginulo jer se htjelo popeti na Mont Everest. Riskirali su život da se uspnu na brdo! A nisu morali. Je li moguće da kao „veliki vjernik“, kako se hvalimo, nisam spreman malo se skvasiti za Isusa, malo se smrznuti za susret s njime ili pretrpjeti malo vrućine da bi se popeo na njegovo „brdašce“ – da bih sudjelovao na sv. misi?

Pozvani na obraćenje i duhovnu preobrazbu

Isus nas dakle svakodnevno poziva na obraćenje i preobrazbu. Deset Božjih zapovijedi, dvije zapovijedi ljubavi, sedam svetih sakramenata, sedam darova Duha Svetoga, sedam djela duhovnog milosrđa, sedam djela tjelesnog milosrđa, savršeno pokajanje u našem ovozemaljskom životu svakodnevno nam žele posvijestiti i pozivaju nas na kršćansko ponašanje,  opraštanje, ljubav, poštenje, međusobno prihvaćanje, na dobra djela, molitvu i milosrđe prema svakom čovjeku. Kolikogod se trudili i borili, ipak, kao slabi ljudi svakodnevno ponovo padamo u iste grijehe, iste đavolske zamke i iste varke. No, Isus nam je ostavio svetu ispovijed kao mjesto susreta najljepše duhovne radosti. Sveta ispovijed ja za nas kršćane posebno „brdašce“ milosti na kojem razgovaramo s Isusom o svojim najintimnijim stvarima, na kojem čistimo svoju dušu od najgore prljavštine, na kojem dobivamo oproštenje svih grijeha, na kojem nas Isus čvrsto zagrli kao brata ili sestru i s kojega odemo beskrajno sretni i radosni. Na to „brdašce“ dođemo crni, čađavi, prljavi, bolesni. A s toga brdašca odemo u svojoj duši bijeli, sjajni, čisti, zdravi, novi, preobraženi. Ispovijed je najljepše mjesto susreta s Isusom. Tu nas on preobrazi i učini sjajnima kao sunce tako da smo toga trena spremni za one nebeske bjeline i sjaj. Stoga se ispovijedajmo redovno i pričešćujmo se često kako bismo mogli ostati što dulje s Isusom na „brdašcu“ sjajni, bijeli i preobraženi. Amen.

Prema: Ivo Šutalo, Katolički tjednik