Čitanja: Jr 17,5-8; Ps 1,1-2.3.4 i 6; 1Kor 15,12.16-20; Lk 6,17.20-26

Braćo i sestre, danas slavimo 6. Nedjelju kroz godinu C. U Misi čitamo odlomak iz Evanđelja po Luki. A taj odlomak predstavlja srž sveg Isusovog propovijedanja. Zapravo je riječ o  njegovim Blaženstvima, podijeljenima na četiri „blago“ i četiri „jao“.

Tako Isus govori da je blago siromasima, onima koji sada gladuju, onima koji sada plaču, te onika koje će ljudi zamrziti, izopćiti, pogrditi i izbaciti njihovo ime kao zločinačko zbog Sina Čovječjega.. Njihova će plaća na nebu biti velika, jer siromasima pripada kraljevstvo nebesko, gladni će se nasititi, oni koji plaču će se smijati, a progonjeni će biti nagrađeni nebeskom plaćom, kao što su nagrađeni i proroci poradi svoje ustrajnosti i vjernosti Božjoj riječi. A to je poticaj i nama svima da se smijemo nadati radosti vječnoga života, ukoliko ustrajemo u vjernosti Bogu i podnesemo sve nevolje koje nam Gospodin stavi na put.

No, Isus nastavlja da je jao bogatašima, onima koji su sada siti, onima koji se sada smiju i onima koje svi budu hvalili. Bogataši tako imaju svoju utjehu u vlastitom bogatstvu, ali ona vrijedi samo za ovoga života; oni koji su sada siti gladovat će, koji se sada smiju plakat će i jadikovati, a oni koji uživaju u hvalama jednaki su lažnim prorocima koje su hvalili oci njihovi.

Podsjeća nas i opominje sv. Luka evanđelist po Isusovim riječima da nam je „ući u kraljevstvo nebesko kroz mnoge nevolje“ i da je najvažnije u povom životu ostati vjeran Bogu i njegovim zapovijedima, bez obzira na težinu okolnosti u kojima se možda nalazimo.

Stoga je to, braćo i sestre, opomena i nama za današnje vrijeme, kada se čini da nije lako razabrati što je volja Božja i koji je pravi put do njegovih zapovijedi, pa nam se u takvim okolnostima najbolje utjecati Gospodinu molitvom da nam daruje svoga Duha i obdari nas svojom Mudrošću da se nikada ne udaljimo od njega.

I mada su Isusova blaženstva srž njegova naviještanja i središnji dio evanđelja, ipak nas i danas ne prestaju zbunjivati. Kako Isus može reći: „Blago vama, siromasi…, blago vama kad vas ljudi izopće i pogrde“? Je li blaženstvo u nevoljama i nepravdama koje čovjek trpi? Neki su to upravo tako shvaćali, pa su sami sebi nametali teške postove, nespavanje i svakovrsna poniženja, misleći da će tako Bogu omiljeti. To ne može biti dobro. Naime, Bog je sve dobro stvorio i čovjek ne treba prezirati Božje darove. Jednako tako, Bog po sebi nije stvorio ljude zato da se međusobno ugnjetavaju. Zašto bi onda bili blaženi oni koji trpe na bilo koji način?

Ovdje je nešto drugo u pitanju. Veli Isus: „Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.“ Hoće reći da će biti loše bude li naše blago u stvarima koje danas jesu, a sutra ih nema. Bude li moje blago u tome da zauzmem ovaj ili onaj položaj, da slijedim sve moderne trendove, bude li moje blago u tome da zadovoljavam sve svoje prohtjeve – moralne i nemoralne – propast ću, kao što je propadljivo sve to za čim neprestano trčim. Naprotiv, budem li težio za onim što čovjeka oplemenjuje, imat ću svoj mir. Pogledajmo malo oko sebe: je li nužno zadovoljniji onaj koji se gosti u hotelu s pet zvjezdica, od onoga koji sa svojom obitelji i sa svojim kumovima u svome dvorištu slavi obljetnicu braka? Što više čovjeka usrećuje: najnoviji mobitel ili dječje oči koje nas s ljubavlju gledaju? Tko je duboko u sebi mirniji i sretniji: onaj koji se nečasnim radnjama dočepao društvenih dobara ili onaj koji „u miru radi i svoj kruh jede“, svjestan da ni jedno dijete neće zbog njega zaplakati?

A ako zbog svoga života u skladu s Isusovim blaženstvima budem izvrgnut progonu, nepravdama, i onda – veli Isus – blago meni! Evo. Ono što Isus naziva blaženstvom jest ono istinsko blago, onaj istinski mir koji izvire iz srca, iz mirne savjesti. Imati mirno srce ispunjeno ljubavlju i prihvaćanjem, najveće je blaženstvo. Naprotiv, onaj koji teži samo za velikim osobnim probitkom gazeći pri tome prava drugih, duboko u sebi nije ni sretan ni blažen. Veli Isus: „Što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?“ Mogu danas razmisliti o tome što me veseli, što mi je bitno, za čim žudim pa se onda upitati vrijedi li truda da svoj život u to ulažem? Čuli smo: „Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.“ Bilo bi dobro zastati nad tim riječima.

Prema: dr. sc. Zvonko Pažin

Profesor liturgike na KBF-u u Đakovu i župnik u Čepinu 3