Dogodi se često da na sprovodu s određenom nelagodom čitam onu molitvu: „Svidjelo se Gospodinu ovoga našega brata/sestru iz ovoga života pozvati k sebi…“ A dogodi se da se možda radi o nesretnoj smrti mlade osobe… Ponekada sam vodio sprovod i osobe kojoj je nasilno bio oduzet život, kao na Divljem zapadu u onim kaubojskim filmovima… I onda mogu mirno reći: „Svidjelo se Gospodinu“? Zar da se to Bogu svidjelo? A evo, te iste riječi čitamo o budućem Mesiji, dakle o Isusu: „Svidjelo se Gospodinu pritisnuti ga bolima. Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit’ sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.“ Dakle, svidjelo se Bogu da svoga Sina prepusti smrti na križu. Kad kažemo „svidjelo se“, to izgleda kao da Bog u tome ima neko zadovoljstvo. Ma, ne! Hoće se jednostavno reći da je Bog tako odlučio. Pri tome valja zapaziti da Bog nikad ne čini zlo, ali dopušta da drugi ljudi zlo čine. Zašto? Nema lakih odgovora na to pitanje. Evo što Biblija govori o tome:
Prvi je razlog sloboda. Čovjeku je dana sloboda, dana mu je mogućnost da bira između zla i dobra. Jer, kada bi Bog čovjeka prisilio da čini dobro, onda bi nestala sloboda, a čovjek bi bio dresirana životinja. Tako već na prvim stranicama Biblije Bog ovako govori Kajinu, koji je naumio ubiti brata Abela: „Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.“ Kada je Juda bio odlučio izdati Isusa, Isus mu govori možda najstrašniju rečenicu u Bibliji: „Što činiš, čini brzo!“ Donesi odluku! Na tebi je da se odlučiš! Odluči se brzo! Eto. Bog pred nas stavlja dobro i zlo i poziva nas da izaberemo dobro. Poziva, ali ne prisiljava.
Drugo, veli jedna poslovica da Bog i po krivim crtama pravo piše. Bog ne dopušta da zlo ima zadnju riječ. Tako su Isusa nepravedno osudili i razapeli, ali je Isus uskrsnuo i time svima koji nepravedno trpe dao nadu da trpljenje nije besmisleno. Štoviše, Isus govori: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.“
Ne možemo mi, braćo i sestre, zaštiti sebe ni svoju djecu od zla i nepravdi. Ili što i danas mnogi roditelji znaju reći da kao opravdaju svoj odlazak u tuđi svijet: Ja ne vidim ovdje za svoju djecu budućnost. Kao, on će mu osigurati budućnost u dalekom svijetu…?! A uvijek ima nečega što je izvan naše moći. Zato je evo dobro povjerovati biblijskoj riječi, povjerovati da Bog na koncu neće dati da zlo likuje. S takvim pouzdanjem u Boga već sada imamo svoj mir, unatoč nevoljama i nepravdama kojima smo izloženi. Tako Pavao, koji je u životu silno propatio, sa svim mirom govori: „Uvjeren sam: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.“ To je eto i za nas danas evanđeoska poruka nade. Dobro je po njoj živjeti. Ako za to smognemo volje i snage, onda će nam sigurno i Gospodin pomoći nam da uspijemo na tom putu!
Prema: