ISUS KRIST JEST KRUH S NEBA

Čitanja: Izl 16,2-4.12-15; Ps 78,3.4bc.23-25.54;

Ef 4,17.20-24; Iv 6,24-35

Uvod u misno slavlje: Naša župna zajednica sv. Josipa u G. Dubici danas slavi mladomisničko slavlje, predvođena sa svojim župljaninom – mladomisnikom fra Josipom Jazvićem iz Papučije. Budući da je to iznimno rijedak događaj u ovom vremenu nakon prošlog domovinskog rata, kada smo raspršeni po svem svijetu, želimo danas na poseban način Gospodinu zahvaliti za ovaj veliki svećeničko-redovnički dar i ujedno čestitati našem mladomisniku, njegovim roditeljima i cijeloj obitelji, koji su priredili ovo slavlje kako bi nas sve okupili i zajedno s nama se danas radovali u Gospodinu.

Mi ljudi svoju radost najčešće iskazujemo i doživljavamo za stolom. Tako i danas mi kršćani svoju radost započinjemo za stolom Riječi Božje koja nam se nudi na ovu 18. nedjelju kroz godinu. A u današnjem  evanđelju jasno ćemo čuti Isusove riječi koje je uputio svojim slušateljima, a preko njih i nama danas, da je On „kruh živi koji s neba silazi i tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke“. Mi kršćani također svake nedjelje hrlimo Isusu u Njegovu nebesku kuću da se nasitimo Njegove riječi i nahranimo kruhom koga on daje na ovom euharistijskom stolu, jer nam je to jedini put ka ostvarenju života vječnoga. A da bismo mogli pristupiti ovom uzvišenom blagovanju, moramo se kao grešni ljudi pokajati za sve svoje mane i propuste i moliti oproštenje od Boga, a i jedni od drugih…

Liturgijska čitanja ove nedjelje stavljaju pred nas jedno od najodlučnijih pitanja koje si kao vjernici moramo postaviti. Riječ je o pitanju rasuđivanja „znakova vremena“, odnosno svega onoga što nas okružuje u ovome životu. Kako mi, kao vjernici – kršćani, možemo na ispravan način raspoznati „znakove vremena“? Bitno je, dakle, Božje djelovanje u našem životu. Djelovanje Njegove milosti u našem životu nešto je što najčešće zanemarimo, jer u svojoj ljudskoj slabosti često imamo sužene vidike, te primjećujemo i ograničimo se samo na ono prolazno. Čovjek uvijek čezne za onom prolaznom hranom nakon koje uvijek postane opet gladan, dok mu s druge strane Bog želi darovati „nešto više“, bolje reći „Nekoga“ koji će utažiti čovjekovu glad i žeđ.

Kakav treba biti kršćanin?

Ima onih ljudi koji ne slijede Isusa, a kao izjašnjavaju se kršćanima. Nema ih baš često u crkvi, pa ni u ovim iznimnim prilikama. Nije dakle riječ o tome da su neki čuli za Isusa, a drugi nisu, nego je riječ o tome da mi danas, na žalost, imamo jednu posebnu „vrstu“ kršćana koji si to samo po potrebi, onako formalno, na papiru. Isto tako, postoji i puno dobrih vjernika koji svoju vjeru uistinu nastoje živjeti: odgajaju svoju djecu u toj vjeri i u život je provode. I jedni i drugi su čuli za Isusa. Jedni se trude što bolje ga upoznati, a drugi kao da su odustali od toga već nakon što su primili neke sakramente. Kao da im prestaje interes za Krista i Crkvu. Takve, međutim, ne smijemo samo prozivati i kritizirati, nego se moliti da se obrate i vrate Kristu.

Vjerujem da smo svi sreli nekog obraćenika koji je shvatio kako je cijeli svoj život zanemarivao Boga. I odjednom se u njemu nešto okrenulo. Obratio se! Ne treba ga kritizirati zbog njegovog prijašnjeg života, nego ga treba „prihvatiti kao brata ljubljenoga“. Kod takvih se osoba može zamijetiti da su potpuno zahvaćeni Isusom. Svoj život oni više ne mogu zamisliti bez Isusa, bez sakramenata, bez svete mise. Takav se onda trudi da ona hostija, „kruh nebeski“, postane uistinu dio njegova života, jer u njoj vidi zbilju živog Isusa, vidi taj „kruh živi koji s neba silazi“. Dolazi na svetu misu jer mu njegova osobna vjera daje vidjeti kako da ne bude više gladan i žedan Isusa.

I mi bismo, braćo i sestre, morali biti takvi.  Sv, Jeronim kaže na jednom mjestu: “Izišli smo iz Egipta! Zašto bi nas privlačila egipatska jela? Zašto da tražimo zemaljska jela mi koji posjedujemo kruh nebeski? Ostavimo faraona i zazovimo pomoć Gospodinovu“. „Moramo neprestano slijediti Isusa kao pravi kršćani, a ne kao kršćani „ na papiru“. A sv. Jakov kaže da je „vjera bez djela mrtva“. Budimo stoga Kristovi sljedbenici svojim djelima, svojim životom. Poradimo na svojoj vjeri u Krista. Krenimo od svetih sakramenata, od obiteljske molitve, od svete mise… Tada će nam lakše biti prepoznati Isusa u našoj sredini i u svagdanjem životu, jer su svugdje prisutni čudesni znakovi njegove ljubavi.

Amen.