Braćo i sestre!

Lako ćemo se složiti da je ljubav najvažnija. Pa onda uz to još čujemo kako ništa drugo i nije važno. Ako se, na primjer,  dvoje mladih vole, nebitan je vjenčani list, reći će mnogi. Međutim, stvari nisu baš tako jednostavne.  Je li, s druge strane, dovoljno samo ustvrditi: ja volim svoje dijete? Složit ćemo se da i nije baš! Jer, ljubav prema djeci uključuje puno toga: puno truda, puno strpljivosti i odricanja, inače bi ta ljubav bila samo deklarativna. Bila bi ljubav od koje nema koristi. I ne samo da nema koristi, nego bi se mogla „izroditi“ u opasnost po svoje dijete. – Dovoljno je samo prisjetiti se koliko su ovih dana brujali mediji zbog ne brige i „ne ljubavi“  odgovornih, pa i vlastite majke prema malom djetetu, čiji se život nije smio već na početku ugasiti! – Netko će možda također reći da voli svoju domovinu. To bi bilo za pohvalu kada u isto vrijeme takav ne bi zagađivao okoliš i pokazivao posvemašnji nemar prema društvenoj imovini, a da o korupciji i ne govorimo.

Sv. Ivan apostol tu nema iluzija. On veli: „Ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati.“ Ali nama to baš i ne ide u prilog. Nije problem da priznamo kako je Isus u pravu kada govori o ljubavi i praštanju, kada blagoslivlja malu djecu, kada pokazuje sućut prema siromašnima i odbačenima. Međutim, kada od nas traži da se ponašamo po nekim pravilima, to jest da vršimo zapovijedi, to nam se baš ne sviđa, jer mislimo da nas nitko ne bi trebao ograničavati u našoj slobodi. Zašto bi netko ulazio u moj život i na primjer rekao: „Tko s požudom pogleda ženu, već je sagriješio“? Ili: „Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas progone!“ Ili, kako peta Božja zapovijed kratko veli: „Ne ubij.“ Ne ubij čovjeka, bio on rođen ili još nerođen, ne ubij čovjeka, makar bio u zadnjem stadiju smrtne bolesti. A danas upravo to traže tzv. borci za pravo na eutanaziju! Ljubav i poštovanje se, dakle,  iskazuje djelima, a ne samo deklarativno. Tako je to, evo,  s nama ljudima, ali, tako je to, na žalost, i u našem odnosu prema Bogu.

Zanimljivo je, međutim, što sv. Ivan u nastavku veli: „A zapovijedi njegove nisu teške.“ To nam možda zvuči paradoksalno, ali je istinito. Ako se, recimo,  čovjek iz ljubavi žrtvuje za svoje dijete, to mu zapravo ne pada teško. Isto tako, ako nešto činim iz dubokog uvjerenja, onda mi to nije teško, to mi dolazi prirodno. A kada su u pitanju zapovijedi, u knjizi proroka Izaije Bog govori čovjeku: „Tvojem te dobru učim.“ Zapovijedi, dakle, nisu protiv čovjeka. One su za čovjeka; one su okvir i podsjetnik na ono što je za nas dobro. Kao što su to za bolesnika liječnikova ograničenja ili možda malo teže terapije. Zbog toga, Božje zapovijedi nisu teške i nisu nerazumne. One dolaze od Boga koji je čovjeka stvorio iz ljubavi, sebi slična. A Bog je čista dobrota i ljubav. Mudro je pokloniti svoje povjerenje takvome Bogu i njegovim zapovijedima. A evo danas smo upravo na to pozvani: Svoje povjerenje potpuno pokloniti dragom Bogu. Amen.

Prema razmatranju dr. sc. Zvonke Pažina