Ne dajte se zavesti
Vjerujem da je mnogima od vas, pogotovo starijima, dobro poznato što je prije 50 i više godina kod nas u Bosni značilo „popiti kavu“. Dakle, uzela bi se sirova kava koja se onda u posebnoj posudi – zvanoj „šiš“ – pažljivo pržila na vatri. Strogo se pazilo da kava ne prigori, ali i da ne ostane sirova. I kada bi kava nakon toga duljeg postupka bila pržena (zato se i govorilo: „ispeći kavu“!), onda bi se ohlađenu kavu stavilo u mlinac i rukom mljelo, okrećući u smjeru kazaljke na satu. I ubrzo bi cijela kuća, pa i ispred kuće, sve mirisalo na kavu. Tek onda je slijedilo kuhanje kave u džezvi ili ibriku i počelo bi ispijanje kave koje je nekad trajalo i više od sat vremena. E, to su bila vremena i to je bio užitak!
A danas, ujutro u šalicu uspemo instant ili nes kavu i prelijemo vrelom vodom, te u trku ispijemo i odjurimo na posao. Sve skupa to pijenje kave ne traje više od 5 minuta! I onda govorimo: Tako, vjerojatno, mora biti! Slično je i glede spremanja hrane. Žene koje rade često će posegnuti za gotovom, smrznutom hranom, za juhom iz vrećice ili nečim sličnim, kao što sam i sam znao činiti dok sam u Tramošnici bio 10 godina sam: bez kuharice i domaćice..! Svi mi, naravno, znamo da to nije ono što bi i kako bi trebalo biti, ali što se može…? I kažemo: Hvala Bogu da postoje instant pripravci koji nas spašavaju kad nemamo vremena. Nevolja je, međutim, u tome, kada ljudi i u puno važnijim stvarima traže instant – umjetna rješenja. Pa onda na tržištu se susrećemo sa svim i svačim. Između ostaloga, možemo se često susresti i sa instant-religijom, instant-duhovnošću – od takozvanih čudesnih slika, prstenova, kamenova, do nekih gotovo magijskih molitava koje bi kao trebale ljudima riješiti sve njihove probleme. Naravno da pri tome ne mislim na zavjetne i čudotvorne slike Gospe Olovske, Gospe Kondžilske ili Gospe Sinjske. Da Bogdom njih više štujemo, više bismo sačuvali i svoju povezanost sa svojim korijenima i sa svojom prošlošću i sa svojim krajem i zavičajem! I ne bismo tražili drugdje i puno koječega izvan toga! A što tek reći o raznim astrolozima, tarot majstorima i pogađačima onoga što je bilo i što će kao biti! Svi oni, naravno, nude brza i, kako kažu, jednostavna rješenja! I tako one koji pribjegavaju takvim rješenjima, minuta razgovora može koštati i po nekoliko maraka ili desetaka kuna, ne računajući još k tomu i PDV!
A istina je, braćo i sestre, naravno drugačija! Znamo da za sve ono što vrijedi, valja se itekako potruditi! A to se ne može nikako postići na brzinu! To vrijedi i kada je u pitanju dobro spremljen objed, kada je u pitanju dobro i kvalitetno obrazovanje, kada je u pitanju neka važna kvalifikacija, pa i sportski trening, a da i ne govorimo koliko je važno potruditi se oko obiteljskog života, oko prijateljstva… I konačno oko pravog i iskrenog odnosa s Bogom!
Tako, evo, čuli smo u današnjem evanđelju, jednom zgodom, govoreći o posljednim danima, i Isus progovara da se trebamo čuvati prejednostavnih rješenja (Lk 21, 5-19): „Pazite“, upozorava nas Isus, „ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: „Ja sam“ i „Vrijeme se približilo“ – „Ne idite za njima!“
Dakle, mi kršćani smo pozvani stajati na čvrstim temeljima! A ti temelji su prije svega riječ Božja, to su Božje zapovijedi, to su sakramenti… To je – ne smijemo ni to zaboraviti – Isusova nedvosmislena riječ: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom!“ Isus nam govori da neće biti mudro ići širokim, nego uskim putem. To je kao kad treneri govore mladim sportašima (nogometašima, rukometašima ili drugima!) da ih čekaju naporni treninzi, povezani sa strogo određenim načinom života. I tek nakon toga može uslijediti uspjeh. Gledali ste, vjerojatno, mnogi sinoć utakmicu i pobjedu hrvatske nogometne reprezentacije?! I tu se očitovalo puno toga!
Bit će, dakle, mudro i dobro ako se i mi ne dadnemo zavesti nekom prolaznom modom i instant-rješenjima u svom životu! Valja se, dakle, više potruditi oko vlastite obitelji, oko onoga što nam je drago i sveto! Više se truditi da nam savjest ostane mirna! Više ustrajavati u dobru i onda kada ne vidimo brzih rezultata. I ne trebamo biti tjeskobni! Jer Isus zaključuje: „ Svojom ćete se postojanošću spasiti!“ Dao Bog da tako i bude!
Amen.
- Prema: Zvonko Pažin, dr.sc., župnik u Čepinu i profesor liturgije na KBFu u Đakovu