Evanđelje Lk 12,49-53: Nisam došao mir dati, nego razdjeljenje
Vatra i voda
Braćo i sestre!
„Dođoh baciti oganj“, veli Isus, „već sam tu“! Čini nam se da Isusov nastup u današnjem evanđelju djeluje zlokobno. Međutim, njegove riječi su apokaliptične. I njegov Preteča slično je govorio: „Ja vas krstim vodom. Ali dolazi jači od mene. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i da sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim“. Oganj pročišćava, otkriva što je kvalitetno, a što nije kvalitetno. U vatri izgaraju slabi materijali. A slika ognja je nagovještaj odluke, dijeljenja i opredjeljenja: za Isusa ili protiv Isusa. Posljedice takve odluke su razdori. Čak se i članovi obitelji moraju sukobiti. I obiteljsko zajedništvo mora se žrtvovati ako to zahtijeva nasljedovanje Isusa. Ovo se spominje i na drugim mjestima u evanđelju. Tako su se neki žalili da se moraju pozdraviti sa svojima, da moraju ići na pokop. A Isus im odgovara da „tko stavi ruku na plug, neka se ne okreće. Pusti neka mrtvi pokapaju mrtve svoje“. I dalje nastavlja: „Čovjek će ostaviti oca i majku …“ da prihvati novi oblik ljubavi. Taj novi oblik ljubavi označen je ognjem, a oganj je znak Duha Svetoga. Isus je došao zapaliti svijet Radosnom viješću. Voda i vatra znakovi su krštenja, a za krštenje se traži opredjeljenje. Isus bi htio da oganj već danas gori i da se dogodi ta željena razdioba duhova. Hoće da se vide oni koji su njegovi, da ne budu progutani od onih koji su mlaki i neodlučni. Treba već jednom prestati s lažnim ili prividnim mirom. Dakle, gdje je Isus, ondje je dioba, ondje je razdioba, tu je cijepanje, tu pucaju čak i obiteljski odnosi. Treba se dati iznutra Bogom zapaliti, ili će nas progutati oganj izvana.
Kažu, za nekad dobro poznatog misionara Antu Gabrića, koji je bio pun žara za Boga i čovjeka, kako je znao oduševljeno govoriti: „ Gori, brate, pa izgori potpuno! Ja ne bih ništa drugo ni želio, nego bit žrtva. Dati život drugima, to i jest ljubav! Imati život samo za sebe, taj život ništa ne znači!“
Evo, braćo i sestre, upitajmo se danas jesmo li i kako smo se mi navikli na mir? Nastojimo li pod svaku cijenu sačuvati izvanjski mir, izbjeći sukobe i protivljenja drugih, pa čak i kada to znači prešućivanje istine i prilagođavanje većini? Nije svaki izvanjski mir uistinu Kristov mir. Postoji i lažni mir, koji ne dolazi od Boga. U tom smislu Krist nas poziva na nemir. Onaj tko je njegov mora se očitovati, ne može se uljuljkati u lažni mir! Odnos s Isusom nosi u sebi razdjeljenje. Tko ne prihvaća Krista i njegovu istinu, neće prihvatiti ni one koji su njegovi!
Svaki kršćanin pozvan je biti prorok, zauzimati se za istinu života. Uvijek će biti onih koji će izrugivati naše poslanje, koji će staviti u pitanje naše vrednote i uvjerenja. Ali mi koji nasljedujemo Krista trebamo se odvažiti biti ono što jesmo, usprkos neprihvaćanju i nerazumijevanju! Samo će tako oganj, kojeg je Isus došao baciti na zemlju, i po nama moći gorjeti.
Amen.