“Ja bih se protivio vjerovati u Boga, kojega bih mogao razumjeti”, rekao je pisac Graham Greene.
Bog jest i ostaje tajna, osobito Trojstveni Bog, čiju svetkovinu slavimo danas. Teolozi su se trudili na razne načine objasniti tajnu Trojstva. Premda to nikad nije uspjelo, mi znamo, kako upravo ta trojstvenost zahvaća religiozni život: znak križa, vjerovanje, krštenje, crkvena godina, molitve, oblici blagoslova – sve je zasnovano na trojstvenom. Kako bismo mogli približiti ovu tajnu?

Ako bismo pitali ljude kako oni sebi predstavljaju Boga, sigurno bi odgovorili: Bog mora biti velik i moćan; on mora biti snažan, da cijeli svijet drži u svojoj ruci. Pred tom neopisivom Božjom veličinom možemo samo kleknuti i klanjati se. Tom moćnom Bogu-Ocu htjeli bismo pokloniti naše povjerenje; on daje našemu životu oslonac i sigurnost.

Ali taj Bog je tako daleko. Mi želimo Boga koji živi među nama, koji je čovjek kao i mi, s kojim možemo govoriti, pred kojim se smijemo smijati i plakati. Mi hoćemo Boga, koji se posvećuje svijetu i ljudima, osobito siromasima, bolesnima, potrebnima, progonjenima. Nama nije dovoljan onostrani Bog, mi trebamo jednoga, koji živi u ovostranosti, koji vidi naše nevolje i dijeli našu sudbinu. “I Riječ je tijelom postala” (Iv 1,14). Otac je poslao svoga Sina da premosti udaljenost između neba i zemlje. Tako dakle imamo ovostrano-onostranog i onostrano-ovostranog Boga. On nije samo moćan nad nama, nego nam je također sasvim blizu.

Božje utjelovljenje nije smjelo biti kratkotrajna epizoda. Tada bismo se ponovno osjećali napuštenima. Stoga je Isus u svome oproštajnom govoru kazao: “Neću vas ostaviti kao siročad” (Iv 14,18). Božja blizina mora ostati. Isusovo djelo treba ići dalje. Mi smo potrebni majčinske zaštite i utjehe. Svijet treba darovateljicu života. Hebrejski pojam za duha znači ruach. Taj pojam, koji se u Starom zavjetu pojavljuje oko 400 puta je ženskog roda. On znači vjetar, oluju, životnu snagu, Božji dah. Božji duh ili zapravo Dušica ispunja svijet i uređuje sav život.

Današnja nedjelja Presvetoga Trojstva kaže nam, da Bog nije sam i izoliran. On je puno više živa komunikacija, izmjena života i ljubavi između triju božanskih osoba: Oca i Sina i Duha Svetoga. Otac se priopćava Sinu, a njihovo obostrano priopćavanje jedno drugom u ljubavi je Duh Sveti.

Budući da je Božje biće ljubav, on bi se htio također saopćiti i stvorenim stvorenjima. On im daje udjela u svome životu. Jer se on saopćava mi znamo tko je on stvarno. Trojstveni Bog razbija krug unutar božanske komunikacije i poziva nas, kao svoju djecu da sudjelujemo u tome. To je po milosti moguće već ovdje na zemlji iako na skriven način, a to će se jednom objaviti u punini vječnoga života.

Svi spašeni će zauvijek biti u izmjeni najveće ljubavi koju samo Bog može pokloniti. Sreću čovjek može naći samo, ako se otvara za bližnjega i za Boga. Tko sebe predaje, taj prima. Čiji je život u službi braće i sestara, taj će primiti život u punini. Jer i Krist je svoj život predao za nas ljude u svojoj smrti na križu, da bi kao pšenično zrno donio bogat rod u svojoj smrti.

Po svetom krštenju Trojstveni Bog uzeo je stan u našim srcima; mi smo postali živi hram Božji. Sam Bog posvećuje naše tijelo i našu dušu. Tako smo pozvani, da izabrana ljubav Božja ne ostane nezapažena, nego da nas u zahvalnosti posveti Bogu i bližnjima.

Na jedinstven način je i blažena Djevica Marija bila uvučena u unutarnju Božju komunikaciju. Ona stoji u osobitom odnosu prema sve tri božanske osobe: Ona je izabrana i posvećena kćer nebeskoga Oca; Ona je Majka Sina; Ona je Zaručnica Duha Svetoga.

Neka nas povezanost s Majkom Božjom Marijom uvuče u božansku životnu snagu, koja nam daje udjela u Duhu Svetom. Tada i mi postajemo komunikativni ljudi, koji su povezani s Bogom i koji svojim bližnjima iskazuju onu ljubav, koja je potrebna svakome od nas, a koja je uvijek dar i milost. U toj ljubavi Trjostvenoga Boga trebamo i mi naći vječno dovršenje.

Fra Jozo Župić