Na meteorološku situaciju uglavnom utjecati ne možemo, no poznajemo li kakvo je vrijeme u kojem se nalazimo, lakše ćemo prebroditi njegove izazove. U svakom vremenu egzistiraju tri naraštaja: djed, otac i sin, no obilježje našega doba je da su ove tri generacije poprilično različite međusobno. Nikada se svijet u svojoj prošlosti nije tako intenzivno mijenjao kao u našem periodu, pa je osnovna oznaka vremena u kojem živimo – promjena. Zbog toga suvremeni čovjek ni u što nije siguran osim u vlastito postojanje i osjećaj želja za užicima koje hoće ostvariti, pa je podložan lošim porocima koji ga mogu zavesti i uništiti.

U današnjem misnom slavlju kroz liturgijska čitanja nameću se pitanja, važna za svako i naše vrijeme – gdje je Bog. Svetom Iliji Bog se ne objavljuje u moćima prirode: oluji, potresu ili ognju, Bog se očitovao u blagom lahoru. Sveti Pavao u poslanici izražava željenje što njegovi sunarodnjaci ne prihvatiše Boga objavljenog u Isusu Kristu koji je bio Židov kao i oni, no Bog ne prosuđuje samo po tijelu nego i duhovno. Evanđelje donosi događaj kad se Bog očitovao kroz prirodnu pojavu tako što je kušao vjernost apostola prema Isusu, Petar se prestrašio oluje na jezeru, prepoznao Gospodina kao onoga koji je moćniji od prirodnih sila, zbog malovjernosti počeo tonuti, i konačno dotakavši Isusa bio spašen.

Kao i u Isusovo doba tako i danas dva su tipa vjernika, onaj potaknut strahom i drugi motiviran korisnošću. Projiciramo tako stavove iz djetinjstva, jer i dijete se priklanja ocu jer se plaši nepoznatog svijeta, i dolazi k majci iz koristi jer ga ona hrani. Ova dva tipa vjernika protivili su se Kristu, prvi su Židovi koji su vjeri pristupali iz straha, drugi su Rimljani koji su religiju tretirali kao nešto korisno. Naša vjera ne smije biti djetinje nezrela, ne iz straha ili koristi već kao predanje Bogu-Ocu iz dužnosti, ljubavi i zahvalnosti, sve to očituje se kroz euharistijsku molitvu koju slavimo na svečan način u svetoj misi.