Nedjeljna misao

32. nedjelja kroz godinu

U jesen kad se život u prirodi umiruje i umire, razmišljamo o vlastitom umiranju i smrti, odnosno o životu nakon smrti. Postoji li vječni život i kakva je njegova kvaliteta, s ovim pitanjem se učestalo susrećemo i prigodno ga istražujemo. Kao djeca postavljali smo ga starijima, u mladosti smo diskutirali s vršnjacima, i sada u jesen naših života zamišljeni stojimo nad ovim pitanjem.

Ovo pitanje Isusu su postavili saduceji kako bi ga isprovocirali, jer ovi oholi bogataši oslanjali su se na ovozemaljske vrijednosti i nisu vjerovali u onostranost. Njihova argumentacija dolazi iz židovskog zakonodavstva prema kojem nakon smrti čovjeka bez potomaka bračne obveze pred ženom preuzima njegov brat. Ovom postavkom oni otkrivaju niz pogrešaka u shvaćanju života: ženu tretiraju kao vlasništvo svog muža, vječni život promatraju skučeno prema pučkim običajima, pokazuju iznimnu aroganciju prema delikatnim i teško spoznatljivim stvarima.

Možemo li prihvatiti činjenicu da će jednako život skončati zločinci i mučenici? Logika našeg uma zahtjeva da mora postojati dimenzija u kojoj će se poravnati nepravde ovoga svijeta. Bez riješenog prešutnog odgovora na pitanje vječnog života ljudska egzistencija ostaje bez smisla. Smislen odgovor nam daje nam tradicija, crkveni nauk i vjera u Božjeg sina koji je živio, umro i uskrsnuo. Vjera nas ispunja nadom i daje snagu da ispunjeni božanskom ljubavlju nadiđemo ograničenosti ovozemaljskog života.