OPROŠTAJNI GOVOR ŽUPNIKA FRA VELIMIRA

DVI TRI RIJEČI..

Službu svećenika započeo sam pod geslom: „EVO ME GOSPODINE, MENE POŠALJI“. Htio sam da se među svima, koje me Bog pošalje, osjeti da nas privlači, nadahnjuje i snaži Kristova ljubav, da nas ona poziva na stvarne i svakodnevne korake ljubavi prema bližnjima. Kristova je ljubav uvijek obnoviteljska, ona liječi rane, zaboravlja nepravde, oprašta i daje tako potreban mir srca.

Župa Gornja Dubica je bila prva župa koju sam samostalno vodio kao župnik. Prije Gornje Dubice, bio sam samo pomoćnik drugim župnicima. A kako to obično biva: PRVA LJUBAV NE ZABORAVLJA SE! Došao sam u župu otvorenog srca sa svojim otvorenim srcem. I tako smo kroz sve ove godine živjeli, radili, Boga molili, radovali se, veselili se, ali i plakali i tugovali.

Osjećao sam se kao SVOJ MEĐU SVOJIMA. I stoga vam iskreno hvala na svemu. Hvala svima koji ste se odzvali na različite suradničke službe u župi. Hvala cijeloj našoj župi i svim župljanima, kako ovdje, tako i u inozemstvu. OVO MJESTO IMA DUŠU. A ta ista duša jest besmrtna, ima na sebi utisnut Božji pečat i hram je Duha Svetoga, ali i pored toga slobodna je biti i grešna.

Za svaki grijeh kojem sam ja kao župnik pridonio, iskreno molim oproštenje od Boga i od svih vas župljana, a svima Vama od srca opraštam i prepuštam Božjem milosrđu!

Želim da dobri Bog izlije iz Srca Isusova blagoslov na rad novog župnika fra Miju i dade mir, ljubav, slogu i zajedništvo cijeloj župi.