Sveta Obitelj: Svaka obitelj treba biti sveta

Kako bi uzdigao obitelj na što viši stupanj svetosti, naš Gospodin Isus Krist je utemeljio sakrament svete ženidbe, po kojem on prije svega posvećuje bračnu ljubav muža i žene, a potom i cijelu njihovu obitelj

POZDRAV I POKAJNIČKI ČIN

Braćo i sestre, danas slavimo blagdan sv. Obitelji. Važno je primijetiti kako ćemo u evanđelju čuti ne o nekom savršenom odnosu unutar te Obitelji, već o bolnoj potrazi Marije i Josipa u strahu za djetetom Isusom. Ono što iz toga možemo uočiti jest to da se svetost te Obitelji, kao i svake druge, temelji na odnosu roditelja. Roditelji su stup svetosti cijele obitelji. Oni su most odnosa svakog djeteta s Bogom!

Bog nam je darovao obitelj i svi smo mi po obitelji došli na ovaj svijet. A obiteljske prilike nisu uvijek idilične. Zato molimo danas Gospodina da nam dadne snage prihvaćati takve teškoće i pokajmo se za sve zle riječi, misli i djela kojima smo narušavali ljubav i zajedništvo obiteljskog života, ali se i pokajmo jer smo propuštali činiti dobro! – Ispovijedam se …!

PROPOVIJED

Braćo i sestre, danas slavimo blagdan Svete Obitelji: Isusa, Marije i Josipa. Slavimo blagdan najsvetija obitelj od svih obitelji na svijetu.

Pa ipak treba reći da je svaka obitelj na neki način sveta – jer je stvorena na sliku Božju, na sliku Presvetog Trojstva, koje je jedan jedini Bog, u tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Otac, majka i dijete su jedna jedina obitelj, kao što su i Otac, Sin i Duh Sveti jedan jedini Bog.

Obitelj povezuje međusobna ljubav, kao što i personificirana ljubav Presvetog Trojstva – Duh Sveti, čini da Presveto Trojstvo bude jedan jedini Bog, a ne tri božanstva, iako obuhvaća tri različite božanske osobe.

Zato je Bog stvoritelj stvorio čovjeka kao obitelj. Stvorio je muškarca i ženu: Adama i Evu – i zapovjedio im da rađaju djecu, da se plode i množe, da napune zemlju i da je tako sebi podlože. Muškarac i žena su, dakle, suradnici Božji u stvaranju čovječanstva. Bog izravno stvara svaku novu ljudsku dušu, a tijelo joj daje preko muža i žene, da svaki čovjek bude istodobno plod ljubavi Božje i ljubavi svojih roditelja.

Kako bi uzdigao obitelj na što viši stupanj svetosti, naš Gospodin Isus Krist je utemeljio sakrament svete ženidbe, po kojem on prije svega posvećuje bračnu ljubav muža i žene, a potom i cijelu njihovu obitelj.

Zato nije čudno da Božji neprijatelj, sotona, želi prije svega u čovjeku uništiti vjeru i ljubav prema Stvoritelju, a odmah potom želi uništiti i obitelj, koja bračnom i obiteljskom ljubavlju (roditeljskom, djetinjom i bratsko-sestrinskom) jako naliči na ljubav Presvetog Trojstva, koju sotona ne podnosi, jer on nema ljubavi, pa ne može shvatiti njezinu vrijednost. Naprotiv, njezin sjaj mu zasljepljuje oči, njezina ljepota mu uzrokuje tako veliku ljubomoru i zavist, samo zato da se ne razvija i ne raste ljubav, a po mogućnosti i da se uništi i iskorijeni – kako u obiteljskim, tako i u društvenim, narodnim i međunarodnim odnosima.

Sotona želi da temelj svih naših odnosa bude interes: prije svega materijalni interes, a zatim osobni, a nipošto da to ne bude ljubav i opće, zajedničko dobro – bilo obiteljsko, bilo narodno pa i nacionalno.

S tim ciljem zloduh nastoji uvjeriti bračne drugove da je protiv njihova interesa da imaju puno djece, da budu vjerni jedno drugom, da poštuju jedno drugo, a osobito im predstavlja kao nepodnosiv teret brigu za svoje stare roditelje. – Odatle proizlaze i pobačaji nerođene djece (abortus), i neposlušnost prema roditeljima, i napuštanje starih, ili – u najboljem slučaju – njihovo smještanje u starački dom.

Iz istog izvora proistječe i nastojanje da se neprirodne zajednice izjednače u pravima s prirodnim obiteljima – samo kako bi se obezvrijedilo to predivno djelo, što ga je stvorio Bog, stvarajući čovjeka kao bračnu i obiteljsku zajednicu, kako bi sotona uništenjem obitelji ubrzao konačno uništenje svijeta.

Čini se da se današnji svijet u mnogo čemu slijepo podlaže sotonskim nadahnućima, trčeći prema svome vlastitom uništenju. Ali mi, koji vjerujemo u Boga i koji poznajemo njegovu ljubav – mi se ne bojimo! Mi znamo da je svijet u Božjoj ruci i da ga sotona ne može istrgnuti iz Božje ruke. Bog će pronaći način da spasi one koji vjeruju u njega, kao što je pronašao i način da spasi dijete Isusa od krvničkog mača kralja Heroda.

Međutim, ova vjera i ova sigurnost vrijedi za svijet u cjelini, a ne za svakog pojedinca. Jer pojedinac, koji se samovoljno udalji od Boga i ne vrati mu se, koji nastavi slijediti vražje ideje i naputke, koji bude živio i radio protivno Božjem planu spasenja – on će uništiti samoga sebe, svojom krivnjom. Neće se moći pravdati da nije imao drugoga izbora, jer svaki je čovjek slobodan odlučiti se ili za Boga i njegov zakon, ili protiv njega.

Dao Bog da nikad ne iznevjerimo njegovu ljubav!

Dao Bog da uvijek ljubimo jedni druge, onako kako nas Bog voli, a osobito da štitimo nezaštićeni život i da se brinemo za one koji su najugroženiji u današnjem društvu.

Tako ćemo moći posvećivati i svoje obitelji, čuvat ćemo ih od uništenja – i zaslužit ćemo vječno blaženstvo, u sretnom društvu Svete Obitelji Isusa Krista, Blažene Djevice Marije i svetog Josipa.

Amen.

Prema: Fra Lovro Gavran