Radujte se uvijek u Gospodinu!
Pravda je minimum ljubavi. Ne može se tražiti manje od minimuma. Pred Bogom minimum nema nikakve vrijednosti. Stoga nastoj se ponašati prema svojim bližnjima ne samo pravedno, što je nužno, nego i s ljubavlju – što je poželjno
Braćo i sestre, današnjom nedjeljom prošlo je već više od pola vremena Došašća. Spasiteljev dolazak se primakao. Zato liturgiju ove nedjelje započinjemo riječima sv. Pavla: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! … Gospodin je blizu.“ Iste se te riječi ponavljaju i u današnjem drugom čitanju (usp. Fil 4, 4-7). I zbog toga se ova nedjelja i naziva nedjeljom radosti („Dominica Gaudete“).
Već u prvom čitanju (Sof 3, 14-18) prorok Sofonija potiče narod na radost: „Kliči od radosti, Kćeri sionska! … Veseli se i raduj se iz svega srca, Kćeri jeruzalemska!“
– Zašto? – Jer „Gospodin te riješio tvoje osude. … Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni Spasitelj!“
Evanđelje (Lk 3, 10-18) nam danas donosi savjete svetog Ivana Krstitelja, kako treba da se pripremimo za Spasiteljev dolazak: kako da popunimo rupe i poravnamo izbočine na putu našega spasenja. Sv. Ivan veli „Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.“ – Dakle, nije dovoljno samo krštenje u rijeci Jordanu, kao znak obraćenja i pokajanja za grijehe. Obraćenje treba potvrditi djelima ljubavi prema siromasima, djelima pravednosti prema svima: i prema državi, i prema običnom narodu i prema velikima i malenima.
I danas ima mnogo nepravde u svijetu. U mnogim državama, pa i kod nas nije puno drugačije, država silom maltretira narod, a i narod – ondje gdje može – nastoji iskoristiti državu, bez obzira je li to pravedno ili nepravedno. Bog je, međutim, protiv svake vrste nepravde. Bog je protiv svakog zla. Stoga ljudi ne smiju biti nepravedni: ni država prema građanima, niti građani prema državi; a pogotovo ne smije prijatelj biti nepravedan prema prijatelju, odnosno, bližnji prema svome bližnjemu. A takvih nepravdi među nama ima još uvijek i previše. Koristimo trud naših bližnjih, koristimo njihovu dobrotu, blagost i širokogrudnost. Ponekad koristimo i njihovu naivnost i slabost – a nismo ni svjesni da ćemo za sve to jednom morati polagati račun pred Bogom! Jer i najmanja nepravda suviše je teška pred Bogom!
Bog je ne samo savršeno pravedan, nego On je i ljubav, sama ljubav! A pravda je minimum ljubavi. Ne može se nikada tražiti manje od minimuma. Pred Bogom minimum nema nikakve vrijednosti. Stoga se nastojmo prema svojim bližnjima ponašati ne samo pravedno, što je nužno, nego i s ljubavlju – što je poželjno.
Kad nekome činiš neku uslugu, učini je bolje nego što on to zaslužuje – da i ti svojim djelom mogneš zaslužiti nagradu kod Boga. Ako ti drugome učiniš onoliko i onako kako je on učinio tebi, kakvu nagradu zaslužuješ? Toliko čine i pogani, i nevjernici. Dobar čovjek, a osobito vjernik kršćanin, treba činiti više i bolje nego što mu je dužnost. Samo tako će biti ispravan pred Bogom.
Sveti Ivan Krstitelj je tako dobro izvršio svoje poslanje Spasiteljevog prethodnika, da je većina naroda mislila da je upravo on Spasitelj. – Međutim, sveti Ivan nije zloupotrijebio zabludu naroda. Nije prihvatio čast koja mu ne pripada, nego se iskreno izjasnio onim što jest: ja nisam Mesija, nego nedostojni Mesijin sluga. „Ja vas, istina, vodom krstim, kaže Ivan, ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“
Zanimljivo je da sveti Ivan Krstitelj ne daje svima isti odgovor u vezi s putem spasenja, nego njegov odgovor ovisi o staležu onoga tko traži odgovor. On ni od koga ne traži previše. Ne zahtijeva ni od koga da napusti svoj poziv ili svoje zanimanje i svoju profesiju i zanat – nego da promijeni svoje ponašanje, u skladu s istinom, u skladu s pravdom i ljubavlju. Nikome od njih sveti Ivan ne kaže da treba napustiti svoju obitelj, posao ili dužnost, nego treba da pravilno vrši svoju dužnost.
Tako, carinik ne treba postati prorok, niti se mora povući u pustinju i činiti pokoru tijekom cijeloga svog života. On i dalje treba nastaviti raditi svoj posao i uzdržavati svoju obitelj, ali ne smije varati i ucjenjivati ljude i ne smije im uzimati poreze i carine više nego što propisuje zakon.
Vojnici ne trebaju napustiti svoju vojnu službu, nego ne smiju nikome činiti nasilja, ne smiju nikoga optuživati nepravedno. Trebaju služiti u skladu sa zakonskim propisima i trebaju biti zadovoljni svojom plaćom – ne uzimati mito.
A čovjeka najviše kvare bogatstvo i vlast. Zloupotreba bogatstva i vlasti jest grijeh. Ponašanje u skladu s propisima, a osobito u skladu s ljubavlju, koja nadilazi zahtjeve zakona, jest vrlina, koju treba gajiti, kako bi se ispunile sve one udubine grijeha u našoj duši i poravnala sva brda naše oholosti i nepravde, koja se nagomilala u našoj duši.
Ako se, dakle, budemo tako ponašali, bit ćemo spremni za dolazak našega Spasitelja, Isusa Krista – kako za Božić, tako i na svršetku svijeta.
Amen.