23. nedjelja kroz godinu B
Mk 7,31-37
8. rujna 2024.
Gluhima daje čuti, nijemima govoriti
UVOD I POKAJNIČKI ČIN
Braćo i sestre, okupljajući se danas za stolom Riječi i Tijela Kristova – na 23. nedjelju kroz godinu i na blagdan Rođenja Bl. Dj. Marije – sjetimo se dobara koja smo po Isusu primili, sjetimo se novosti koje ne bismo mogli bez vjere spoznati. Iskažimo, dakle, danas u današnjem euharistijskom slavlju zahvalnost Kristu za tu milost, i proslavimo njega koji nam daruje novi život kojega možemo živjeti u punini.
U svojoj slabosti nerijetko se sami zatvaramo, a samim time vežemo i svoj jezik, te tako ne možemo Boga slaviti. Pokajmo se stoga za svoje grijehe i zamolimo Krista da i nas oslobodi, kako bismo u punini mogli slaviti ova sveta Otajstva. Ispovijedam se …!
PROPOVIJED
Braćo i sestre, Isusovim dolaskom na svijet započelo je novo doba. Božje kraljevstvo je postalo blizu; Bog sam otkupljuje svoj narod. On daruje nama ljudima spasenje.
Po evanđeoskim riječima koje smo danas čuli, Gospodin naš Isus Krist čini znakove i čudesa i time javno pokazuje da ga je nebeski Otac poslao nama ljudima. Budući da je On jedno s Bogom, Ocem, on ima moć liječiti bolesne, ima moć opraštati grješnicima i istjerivati zloduhe.
U današnjem evanđelju Isus se okreće jednome gluhom mucavcu. U opažanju svoje okoline i svijeta, jedan tako bolestan čovjek grubo je ograničen. Danas, Bogu hvala, postoje posebni medicinski programi, po kojima i takvi ljudi mogu uspostaviti kontakt s drugim ljudima: u najmanju ruku preko znakova je moguće njihovo sporazumijevanje, mnogi od njih mogu naučiti stvarno govoriti, jer u stvarnosti nisu nijemi, dovoljno je samo da mogu čuti. Ranije se te ljude prepuštalo njihovoj sudbini, i bili su stvarno isključeni. Tako je došlo do njihova tjelesnog ograničenja i bolnog iskustva, da ne pripadaju među druge ljude.
Isus, evo, čini čudo ozdravljenja ovoga gluhog mucavca. On to čini tako da se svojim prstima dotiče njegovih ušiju i njegova jezika, a uprtim pogledom u nebo govori: “Effata” – to će reći: “Otvori se!” I odmah mu se otvoriše uši i razriješi spona jezika te stade razgovijetno govoriti. Kako je morao taj čovjek biti zahvalan, kad se u njemu iznenada otvorio novi svijet!
Braćo i sestre, ovo Isusovo čudo ozdravljenja bolesnoga čovjeka upućuje na nešto više: Isus Krist donosi nam u Duhu Svetom vijest o ljubavi Boga Oca prema nama ljudima. On nam otvara pristup nebeskom kraljevstvu, u koje smijemo stupiti po vjeri. Na taj način će nam biti otvorena nova dimenzija stvarnosti. Također ćemo i mi koji smo slijepci, po Božjoj moći koja spašava, biti oni koji vide, a kao nijemi bit ćemo oni koji govore. Vjera nam otvara oči srca, tako da prepoznamo Božju moć, da prepoznamo Božju mudrost i dobrotu. Bivamo i mi pokrenuti i osposobljeni od Duha Svetoga, da ispovjedimo radosnu vijest o Božjoj ljubavi i da je navijestimo svim ljudima.
Nije uzalud kod našega krštenja uvršten takozvani obred-Effata – Otvori se! U tom obredu svećenik palcem dotakne djetetu uši i usta govoreći: “Gospodin Isus, koji je dao gluhim sluh, a nijemima govor, udijelio ti da uskoro možeš primati njegovu riječ svojim ušima i ispovijedati vjeru na hvalu i slavu Boga Oca.”
Tako, evo, možemo reći: i nama su kod svetoga krštenja slikovito rečeno otvorene uši i usta za vjerno slušanje i neustrašivo-ponizno ispovijedanje Božje ljubavi, koja nam je u Isusu Kristu postala vidljiva.
Mi danas živimo u svijetu različitih mišljenja, različitih uvjerenja i svjetonazora. Ne misle svi kao mi. Neki čak i potpuno suprotno gledaju na svijet, na religiju i čovjeka. No, nikad ne smijemo upasti u zamku idealizirane prošlosti ili želje za nekadašnjom jakom, trijumfalnom Crkvom, koja ne preže ni pred čim da bi se obračunala sa svojim neistomišljenicima i da bi ušutkala one koji po našem mišljenju krivo misle. Novi svijet može navijestiti samo čovjek koji je otvoren. Točnije: samo onaj kojemu je Bog dotaknuo uši i jezik i rekao: „Effata! – Otvori se!“ Ako išta, danas bi nama kršćanima bilo potrebno shvatiti da smo s obzirom na slušanje Božje riječi, na slušanje Isusa Krista i njegova evanđelja, također gluhi mucavci. Ako sami to ne uviđamo, slušajmo druge ljude oko sebe, i one dobronamjerne i one nedobronamjerne, jer naši nas suvremenici upozoravaju da nedovoljno slušamo Isusa, da svoje riječi predstavljamo kao njegove, da nerazgovjetno govorimo o Bogu. Očito, potrebno je iznova učiti slušati Isusa, potrebno je novim jezikom govoriti i dopustiti da nas čak i oni koji ne vjeruju ili drugačije vjeruju, na neki način “donesu” bliže k njemu.
Poznati veliki hrvatski teolog Vjekoslav Bajsić je jednom rekao: „Mi ne možemo opozvati svoju vjernost prošlosti. Crkva je jedna i u povijesti. No, ipak moramo u prvom redu biti solidarni s današnjim čovjekom. Za prošlost ne odgovaramo mi. Ali za budućnost ćemo odgovarati!“
Stoga slavimo danas Gospodina Boga za sve njegove velike darove, za sve njegove milosti! Marija, Majka Isusova i majka naša, čiji rođendan danas slavimo, neka nas vodi k svome Sinu Isusu Kristu, jer u njemu primamo spasenje i vječni život.
Amen.
Prema: Fra Jozo Župić