Propovijed na četvrtu nedjelju kroz godinu B – 28. siječnja 2024.

UVOD I POKAJNIČKI ČIN

Braćo i sestre, danas slavimo četvrtu nedjelju kroz godinu. U riječima današnjeg evanđelja, kako nam ga danas prenosi sv. Marko, Isus kada naučava ljude, to radi drukčije od svih ostalih koji su tada naučavali narod. „On ih naučava kao onaj koji ima vlast“! Tako u današnjem Evanđelju čitamo da su ljudi bili zaneseni njegovim naukom. Vjerojatno su te iste stvari čuli mnogo puta prije, ali ne na takav način.

Zato danas u ovom slavlju i na ovom susretu zamolimo Gospodina neka nam podari svoga Duha da i mi budemo zaneseni ljepotom i milinom Riječi Božje koja nam se objavljuje i u kojoj nam se daruje svjetlo i život!

Molimo također Gospodina za oproštenje svih naših grijeha i svih naših djela kada smo se ponijeli više kao njegovi neprijatelji, nego li kao prijatelji, unoseći više razdor nego li zajedništvo! – Ispovijedam se… !

 

Snaga Isusove riječi

Braćo i sestre, današnji odlomak iz Evanđelja (usp. Mk 1, 21-28) opisuje nam jedan tipičan dan Isusove službe. Posebno treba naglasiti da se događaj odigrava subotom, na dan koji je u Starom Zavjetu posvećen odmoru i molitvi, kada su ljudi išli u sinagogu, kao mi danas u crkvu. U sinagogi u Kafarnaumu Isus čita i tumači Pisma, tumači riječi Svetoga  pisma. Svi  prisutni – i apostoli i narod –  privučeni su načinom na koji Isus govori; obuzima ih velika udivljenost zato što Isus pokazuje autoritet koji je  različit od autoriteta pismoznanaca (r. 22). Isus se, k tome, pokazuje moćnim i na djelima. Naime, u sinagogi se neki čovjek obrušava na njega razotkrivajući da je Isus Božji Poslanik. A Isus prepoznaje zlog duha, naređuje mu da iziđe iz toga čovjeka i tako ga izgoni iz njega.

Ovdje se, evo, vide dva karakteristična elementa Isusovog djelovanja. A to su:  propovijedanje i čudesna ozdravljenja koja čini: Isus propovijeda i ozdravlja. Oba se ta vida ističu u odlomku evanđelja sv. Marka, ali je naglašeniji vid propovijedanje.  Izgon zloduha predstavljen je kao potvrda njegove jedinstvene „vlasti“ i njegovog učenja. On propovijeda s vlastitom vlašću, kao onaj koji posjeduje učenje koje crpi iz sebe, a ne kao pismoznanci koji su ponavljali prethodne tradicije i zakone koji su im preneseni. Ponavljali su poput one pjevačice Mine što pjeva: „riječi, riječi, samo riječi… (ili na tal. “parole, parole, soltanto parole…” nap. pr.)  . To je bilo upravo to: samo riječi. Kod Isusa, naprotiv, riječ ima vlast, ona je moćna, Isus je moćan. I njegova riječ dotiče srce. Isusovo učenje ima samu vlast Boga koji govori! Naime, samo jednom zapovijeđu Isus lako oslobađa opsjednutoga od zloga i ozdravlja ga. Zašto? Zato što njegova riječ čini ono što kaže, zato što je On konačni prorok. A zašto kažemo to, da je Isus konačni prorok? Pa sjetimo se Mojsijevog obećanja. Mojsije kaže: „Proroka kao što sam ja – kao što sam ja! – podignut će ti Bog tvoj: On će vas učiti“ (usp. Pnz 18, 15). Mojsije najavljuje Isusa kao konačnog proroka. Zato [Isus] ne govori ljudskom nego božanskom vlašću, jer ima vlast biti konačni prorok, to jest Sin Božji koji nas spašava, koji nas sve ozdravlja.

A drugi vid – sama ozdravljenja, pokazuju da je Kristovo propovijedanje usmjereno na pobjedu nad zlom koje je prisutno u čovjeku i u svijetu. Isusova je riječ uperena izravno protiv Sotoninog kraljevstva. Dovodi njegovo kraljevstvo u krizu i tjera ga na uzmak, prisiljavajući ga da napusti svijet. Taj opsjednuti –   opsjednuti čovjek – do kojeg je došla Isusova zapovijed, biva oslobođen i pretvara se u novu osobu. Usto, Isusovo propovijedanje pripada logici suprotnoj logici svijeta i logici zla: njegove se riječi otkrivaju kao preokret pogrešnog poretka stvari. Zloduh prisutan u opsjednutom, naime, viče dok se približava Isusu: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš?“ (r. 24). Ti izrazi ukazuju na to da između Isusa i Sotone nema ničeg zajedničkog: oni su na potpuno različitim stranama i  planovima; oni nemaju ništa zajedničko; jedan su nasuprot drugome. Isus je moćan, privlači ljude svojim autoritetom, a ujedno je i prorok koji oslobađa. On je obećani prorok koji je Sin Božji koji ozdravlja. Braćo i sestre, upitajmo se danas: slušamo li mi danas Isusove riječi koje su tako moćne i imaju u sebi vlast? Možda bismo i mi trebali uvijek uza se – u džepu ili torbi  – nositi malo Evanđelje, poput svećenika franjevaca koji su u tursko doba – kroz stoljeća – uvijek uza se imali mali obrednik i molitvenik iz kojega su poučavali narod i po njemu dijelili svete sakramente, a taj obrednik – molitvenika zvao se upravo „Od uza me“, da bismo i mi mogli iz toga Evanđelja čitati tijekom dana i slušati tu moćnu Isusovu riječ. Usto, svi mi imamo probleme, svi imamo grijehe, svi imamo i duhovnih bolestî – bolesti duha. Molimo zato Isusa: „Isuse, ti si prorok, Sin Božji, onaj koji je obećan da nas ozdravi. Izliječi i mene!“ Tražimo od Isusa ozdravljenje od svih naših grijehâ, od svih naših zala!

Evanđelje nam također tvrdi da je Blažena Djevica  Marija, Isusova Majka, uvijek čuvala Isusove riječi i geste u svom srcu i slijedila ga  s potpunom raspoloživošću, s ljubavlju i vjernošću. Neka pomogne i nama da ga slušamo i slijedimo, da iskusimo znakove njegovog spasenja u svome životu. Amen.

Prema homiletskom razmišljanju pape Franje u nedjelju 31. siječnja 2021.