Nedjelja Krštenja Gospodinova

7. siječnja 2024.

Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina (Mk 1,7-11)

POZDRAV I POKAJNIČKI ČIN

Braćo i sestre! Danas slavimo svetkovinu – događaj Isusova krštenja koje je primio od Ivana Krstitelja na rijeci Jordanu. Isus je došao sam iz Nazareta primiti Ivanovo krštenje. Njemu nije bilo potrebno Ivanovo krštenje, ali On nije samo došao među nas ljude da nam bude sličan, već da bude uistinu jedan od nas.

I mi danas sebi posvijestimo taj važni događaj našega krštenja kada smo postali djeca Božja i braća i sestre Isusovi. U poniznosti pred Gospodinom priznajmo ovoga trena da smo Njegove zapovijedi često doživljavali kao nametnute terete i da smo griješili, čineći puno toga suprotno od onoga što je njegova volja. Priznajmo da nismo živjeli kao djeca Oca nebeskoga! Ispovijedam se.. !

PROPOVIJED – HOMILIJA

Braćo i sestre, božićno vrijeme koje liturgijski danas završavamo, vodilo nas je različitim mjestima, različitim gradovima. Bio je to radosni hod u kojemu smo pratili Mariju i Josipa, i u radosti ugledali i promatrali dijete Isusa. Od Nazareta do Betlehema, od sjaja i radosti božićnog djeteta, od hoda s mudracima novim, drugačijim putem, prateći Isusa na njegovom putu odrastanja, stigli smo, evo, sve do početka njegovog javnog djelovanja.

Rijeka Jordan kao znak i simbol života naroda Svete zemlje pred nama je kao znak našega spasenja. Mesija se objavljuje onakav kakav On uistinu jest – čovjek, a u isto vrijeme i Bog. Sam Bog dolazi na svijet, Bog staje u red gdje je čovjek, Bog pokazuje da je čovjek ljubljeno Božje dijete. Sve to čini po Isusu, po Mesiji, po novorođenome Kralju. Nebesa su se zatvorila čovjekovim grijehom i time što čovjek svjesno okreće leđa Bogu. Kada su nebesa zatvorena, i naš pogled na svijet postaje mračan i bez nade. Isusovim primanjem krštenja nebesa se otvaraju te i nama postaje moguće vidjeti otvorena nebesa i motriti silazak Duha Svetoga i njegovo djelovanje u ljudima i u svijetu. Kada čovjek pusti da Bog djeluje tada se objavljuju čudesni događaji: „I eto glasa s neba: „Ti si Sin moj ljubljeni! U tebi mi sva milina!“. Obnavlja se naš sinovski odnos s Ocem. U Isusu mi postajemo ljubljena djeca Božja.

Istoga Isusa, kojega je upoznao i poznavao Ivan Krstitelj, upoznali smo mi. Isti Isus koji je na rijeci Jordanu primio krštenje, isti ljubljeni Božji Sin prisutan je i u našim vjerničkim životima. Radost je znati da je Bog postao čovjekom jer je htio biti jedan od nas, nama u svemu jednak, osim u grijehu. Pozvani smo biti zagledani u toga Boga i postati svjesni milosti koju nam Bog daje u rođenju svoga Sina. Pozvani smo sjetiti se vlastitoga krštenja, u kojemu smo, većina od nas, bili nesvjesni da postajemo ljubljena djeca Božja. Bilo bi dobro danas se prisjetiti: Koji je datum moga krštenja? Kada sam to zakoračio u Jordan svoga života i začuo glas: „Ti si Sin moj, Ljubljeni!“? Nama starijima neće se biti teško prisjetiti  toga datuma i toga događaja, jer se u prošlim vremenima odmah poslije rođenja – često istoga dana nosilo dijete na krštenje, da ne bi, ne daj Bože, umrlo nekršteno. Jer tada se nije moglo lako i brzo stići do liječnika i do bolnice i mnoga su djeca umirala u istoj godini svoga rođenja.

Ovim svojim činom krštenja, braćo i sestre,   Isus svjedoči svoje opredjeljenje da želi živjeti u stvarnosti koja je označena i ranjena grijehom, ali On živi kao ljubljeni Božji Sin! Mi napuštamo božićno vrijeme, ali ne više isti kao prije, jer Bog je stao u Jordan u kojemu mi stojimo. Bog nas vodi, On nas štiti, s Njime smo njegova ljubljena djeca. Poput njega pozvani smo svakodnevno biti glasnici, biti svjedoci ljubavi koju imamo kao djeca Božja. U konkretnosti i svakodnevici pozvani smo imati hrabrosti i snage reći: Da! Ja sam Božji, ja sam radostan jer sam Božji, jer pripadam Njemu, jer je On prisutan u mome životu. Bog vjeruje u mene i želim biti Božji.

Danas – na blagdan Isusovog krštenja i mi smo uključeni u to zbivanje. Uronjeni smo u Božju struju milosti i ojačani Duhom Svetim. Dopustimo Bogu da budemo od njega poslani stvarati mir, pozivati na obraćenje, bez proračunatosti, spremni na predanje i pomirljivi. I nad nama će se jednako govoriti ove riječi: „Ti si moja kći, moj sin ljubljeni, u tebi mi je sva milina! Te riječi su izvor beskrajne radosti i razlog naše samosvijesti u vjeri. S tom riječju uđimo smireni i utješeni u novi tjedan, a u njemu možemo naići i na iskušenja pustinje.

Zato danas zahvalimo Bogu što smo njegova ljubljena djeca  i što  uvijek iznova daje priliku da budem Njegovi – Njegova svojina. Zahvalimo Isus što je postao kao i mi –  – čovjek, a istovremeno i potpuno  istinski Bog.

Amen. 

 Prema: vlč. Stjepan Matezović