Čitanja: 1Sam 16, 1b.6-7.10-13a; Ps 23, 1-6; Ef 5, 8-14; Iv 9, 1-41

Braćo i sestre,  opravdano je pitati što je to što čovjek sa sigurnošću može spoznati svojim osjetilima i što  uopće može kao sigurno spoznati? U poznatoj izreci jedan stari  filozof je rekao: „Znam da ništa ne znam“, to jest zna da jedino što sa sigurnošću može reći jest to da je u svome opažanju i poimanju nedostatan. Netko bi brzopleto mogao ustvrditi da vjeruje samo u ono što vidi. Fizičar će mu spremno reći da postoji, istina, nama vidljivi spektar svjetlosti, ali postoji i ono što čovjek ne vidi – infracrveno svjetlo koje neke životinje vide. Štoviše, drugi su filozofi postavljali u pitanje sposobnost da čovjek uopće može nešto spoznati, jer on spoznaje pomoću svojih osjetila koja nisu pouzdana…

I Biblija o tome govori. Nakon što je povratio vid slijepcu od rođenja Isus veli:

„Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!“ Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: „Zar smo mi slijepi ?“ Isus im odgovori: „Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.“

Upravo je tako. Ozbiljni znanstvenici ne uzimaju ozbiljno one koji nastupaju tako kao da im je sve jasno. I mi smo jednako tako nepovjerljivi prema onima koji za sve imaju jednostavne i brze recepte. A što reći o našoj samouvjerenosti da je jedino dobro, ispravno etično i moralno upravo ono što mi činimo? Pravi znanstvenik će uvijek uvažavati dostignuća svojih kolega. Razborit političar i gospodarstvenik donosit će odluke na osnovu mišljenja i savjeta kompetentnih suradnika. Mudar čovjek, pogotovo vjernik, daje se poučiti Božjom riječju. Evo nam primjera. Mi ne vidimo uvijek jasno zašto bismo – prema Bibliji – trebali činiti dobro onima koji nas progone. Pa ipak, želimo prihvatiti tu riječ kao mudrost koja nadilazi našu trenutačnu mogućnost spoznaje. Jer, vjerujemo da nas Bog na dobro upućuje. Najopasnija je samouvjerenost i samodostatnost. Zato veli Isus: „Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.“

Braćo i sestre, ovaj evanđeoski odlomak o izliječenju slijepca od rođenja u korizmenom vremenu  vraća nam pozornost na temelje naše vjere. Kao kršćani dužni smo mijenjati i svoje shvaćanje vlastite i tuđe bolesti. Smatranje da su patnje i bolesti Božja kazna kojom smo pogođeni, mi osobno ili naši bližnji, ne slaže se s evanđeoskim najvještajem. Bog nam u susretu s patnjom i bolešću daje priliku posvjedočiti svoju ljudsku i kršćensku sućut i milosrđe. Daje nam se prigoda posvjedočiti da i u najtežim patnjama i bolestima možemo pronaći svjetlo i progledati.

Amen.

Prema: dr. Zvonko Pažin, 19. ožujka 2023.