21. kolovoza 2022.

POZDRAV

Braćo i sestre, nalazimo se, evo, u drugoj polovici ljeta i godišnjih odmora, a Crkva pred nas stavlja ni malo laka razmišljanja o izabranju, o odgoju kroz ljubav i stegu  te biranje zadnjih umjesto prvih mjesta. Krist nas želi stalno držati budnima, pripravnima i spremnima na mijenjanje prvenstveno vlastitog načina života, a onda i života svojih bližnjih. Pozvani smo da svojim načinom života odvažimo se biti uzor i primjer – i na odmoru i tijekom cijele godine – da budemo primjer i misionar u svojoj obitelji i među svojim prijateljima.

POKAJNIČKI ČIN

Stoga se razbudimo od svoje uspavanosti u životu, a naročito uspavanosti u vjeri. Promislimo o svojim postupcima ali i o svemu što smo dobroga propustili učiniti, a imali smo priliku. Odlučimo popraviti se i ne ponavljati iste pogreške. Iskreno se pokajmo za sve svoje grijehe…! Ispovijedam se…

POKLIK KRISTU

–       Gospodine, koji beskrajno strpljivošću spasavaš svoje vjerne sluge, smiluj se!

–       Kriste, koji ujedinjuješ srca svojih vjernika da teže za istim dobrom, smiluj se!

–       Gospodine, koji svojoj Crkvi neprestano daruješ jedinstvo i mir, smiluj se!

Smilovao nam se Svemogući Bog, oprostio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni. Amen.

Uvod u čitanja:

I.              Starozavjetni prorok Izaija prenosi narodu poruku Gospodnju da će si on izabrati ljude između naroda, koji će prenositi njegovu slavu.

II.            Novozavjetni sveti pisac Poslanice Hebrejima tumači ljudima da ljubav i stega idu zajedno, i jedino tako može se postići slava.

III.           Evanđelist Luka poučava svoje slušatelje da u kraljevstvu Božjem nije jedino mjerilo tko je prvi, već i posljednji može biti prvi.

HOMILIJA – PROPOVIJED: JESMO LI ZBILJA S KRISTOM JELI I PILI?

Budimo iskreni. Ipak se, barem s vremena na vrijeme, pozivamo na neke svoje veze i neka svoja poznanstva. Pa ćemo rado isticati da smo „čuvali koze“ s tim i tim, da smo rođaci u drugom koljenu s nekom važnom i poznatom osobom. Tako sebi, na neki način, pripisujemo vrijednost i zasluge neke važne ili poznate osobe. 

U svoje vrijeme i Isus se morao boriti protiv samouvjerenosti svojih sunarodnjaka. Oni su bili izabrani narod, njima je Bog govorio po prorocima. Kako veli Pavao, „oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist…“ Međutim, Isus uporno govori kako to po sebi ništa ne znači. Zato jasno progovara svojim suvremenicima i svojim sunarodnjacima, govoreći o onom kritičnom, posljednjem sudnjem danu (Lk 13, 22-30): „Počet ćete govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’“ Dobit će, međutim, gorak odgovor: „Kažem vam: ne znam odakle ste“. Na koncu Isus zaključuje: „Doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem“. Bile su to proročanske riječi. Za Boga je nebitno tko dolazi iz kojega naroda. Kristovo je evanđelje upravljeno svim ljudima u ondašnjem svijetu.

Iako duboko u sebi znamo da to nije u redu, ipak smo – ne samo na vjerskom području – skloni jalovom hvalisanju. Međutim, Bog se ne da impresionirati. Kao što športskom treneru nije uopće važno da netko ima u obitelji uspješnog športaša ili da je išao u isti razred s nekim rekorderom. Važno je što neki športaš sâm može postići.

Nema potrebe da se zaklanjamo iza bilo koga ili iza bilo čega. Bitno je da nastojimo biti čestiti – koliko god možemo – tamo gdje živimo i radimo. Bitno je ono što – uz Božju pomoć – možemo dobra učiniti. To uopće ne moraju biti – prema ljudskim mjerilima – neki vrhunski rezultati. I male stvari učinjene sa srcem itekako su vrijedne, pa i čaša hladne vode koju smo nekome pružili. Ne treba nam ničija protekcija. Samo molimo Božju pomoć da možemo s ljubavlju činiti ono što nam je činiti. To će biti naš mir i naša radost, koju nam nitko ne može uzeti.

Prema: dr sc. Zvonko Pažin, profesor liturgike na KBF-u u Đakovu i župnik u Čepinu 3