31. srpnja 2022.

Draga braćo i sestre! Današnja, 18. nedjelja kroz godinu, usmjerava nas da razmišljamo o našem životu i svemu onome što stvaramo i stječemo, o svemu onome što nastojimo u životu raditi, zaraditi novac, odgajati svoju obitelj i tome slično. A možda nam se na prvi dojam čini  da današnja Božja riječ, osobito u prvom čitanju, kada Propovjednik kaže da je sve ispraznost,   da pomislimo da ne vrijedi u životu raditi, da se ne smije imati, da sve ono što čovjek radi i trudi se, da to nije potrebno, ali nije tako. Prvo čitanje, prije svega želi svima nama pomoći, da na još bolji način doživimo evanđelje, koje progovara o prolaznosti ljudskog života i svemu onome što čovjek stekne i radi u svome životu. Zbog toga i apostol Pavao u drugom čitanju, naglašava da uvijek trebamo biti zagledani u Krista koji je na Nebu. Da ne težimo za ovim zemaljskim. Braćo i sestre, sve ovo što na zemlji imamo, nama je potrebno, i trebamo to imati, trebamo se koristiti svime onim što je čovjek svojim radom i svojim razmišljanjem stekao, što je stvorio. Ali isto tako, čovjek je pozvan na promjenu svoga života, jer ako smo povjerovali Isusu Kristu, to se najprije treba očitovati u našem govoru, našem ponašanju, to znači da trebamo još više raditi, još više stvarati, ali nikada ne gledajući dole, nego biti zagledan gore, u Nebo. Ako ostanemo zagledani u Nebo, onda možemo shvatiti današnje evanđelje, današnju riječ Božju. Isus ne govori da je protiv toga da čovjek ima, da čovjek stvara, da čovjek sebi osigurava razna materijalna dobra, to bi bilo suprotno njegovoj naravi, jer sve ono što je Bog u nama stvorio, dobro je, i razum kojega imamo, da nove stvari učimo, da budemo kreativni i sposobni za rad. Ipak, Gospodin nas danas sve upozorava, da ne ostanemo zagledani u to materijalno, jer ako ostanemo na toj razini, nećemo imati snage primijetiti onoga maloga, slabog čovjeka. To je ono što je važno da naučimo iz današnje riječi Božje, da ne zaboravimo onog čovjeka koji je pored nas, koji je malen i koji je u potrebi. Mnoge su ljude su putovi života doveli  do situacije da teško žive, mnoge je bolest spriječila da stvaraju, da rade, da budu kreativni, a opet, mnogi to mogu činiti i raditi i stvarati. S toga, pokušajmo, evo, danas naučiti nešto novo u našem vjerničkom životu. Pokušajmo tako razmišljati, da uvijek imamo osjećaj za brata pored sebe, za čovjeka kojemu u životu možda baš i ne ide sve tako lijepo. Ako i imamo nešto više ovoga materijalnoga, pobijedimo onog slabog i sebičnog čovjeka u sebi, i darujmo onomu koji je u nevolji, koji nema. Samo tako ćemo uspjet očuvati se da ne budemo kao ovaj čovjek u evanđelju, koji je stvarao i koji nikada nije ni pomislio na siromaha, i tako mu je život prošao i završio u zgrtanju, a ono što mu je ostalo, čije će onda biti?!

Isus u današnjem evanđelju ne ulazi previše u zemaljske poslove niti ih osuđuje, jer oni su dio svakodnevnog života. Isus upućuje i kroz prispodobu objašnjava koliko nerazumno čovjek može postati zarobljen pohlepom da izgubi smisao života. Ono kad čovjek kaže: „Počivaj, jedi, pij, uživaj“, tipičan je hedonizam koji sa sobom povlači čitav katalog grijeha koje sv. Pavao spominje u Poslanici Kološanima: bludnost, nečistoća, strast, zla požuda, i naravno pohlepa. Takvog čovjeka Isus kratko i jasno naziva Bezumnikom. Jer mu je pohlepa stavila krive prioritete, pomutila mu zdravo promišljanje i zarobila um, odvlačeći ga od bogatstva koje se stječe samo životom s Bogom.

Isus ne osuđuje bogatstvo kao grijeh, nego osuđuje krivi pristup koji zarobljava jer krivo poimanje bogatstva stvara vjerovanje u vlastitu svemogućnost, a ne u Boga, što je, čuli smo, slučaj kod nerazumnog, bezumnog bogataša iz evanđelja. Zdrav odnos prema posjedovanju ne uključuje nikakav dualizam, koji bi isključivao materijalno kao zlo, a duhovno kao dobro, nego znači zdrav duhovan život usmjeren na Boga, odakle proizlazi mudrost u nošenju s materijalnim  bogatstvom i također zdrav moralan život. Razborit čovjek koji je povezan s vječnošću, s vječnim dobrima, zna se zdravo i razumno nositi s materijalnim i s bogatstvom, a da ne upadne u idolopoklonstvo pohlepe i bezumnosti. Amen.

Prema: Siniša Tumbas Loketić