Čitanja: Iz 66,10-14c; Ps 66,1-3a.4-7a.16.20; Gal 6,14-18; Lk 10,1-12.17-20

POZDRAV

Braćo i sestre, kroz cijelu ljudsku povijest Bog je preko svojih proroka tješio i razveseljavao svoj narod svojom dobrotom, svojim milostima i pomoću koju im je iskazivao. Od početka je Bog širio svoju radosnu vijest spasenja i izabirao ljude za svoje suradnike. Mi vjernici jesmo i trebali bismo biti živa slika Božje mudrosti i ljubavi u svijetu.

POKAJNIČKI ČIN

Mi smo, dakle, stvoreni na Božju sliku, ali nerijetko to Božje u sebi izgubimo ili zanemarimo svojim nesmotrenostima, svojim grijesima i nepromišljenim radnjama. A kako bismo ponovno razbistrili, očistili i pronašli to Božje u sebi, saberimo se na trenutak u svojoj nutrini, promislimo o svojim postupcima i za sve ono loše što smo činili iskreno se  pokajmo: Ispovijedam se…

HOMILIJA – PROPOVIJED

Što vam se čini, braćo i sestre, ima li u vašem susjedstvu recimo više onih koji su završili ekonomski fakultet ili onih koji rade kao keramičari ili vodoinstalateri? Koji su od njih danas više traženi na tržištu rada? Tko više zarađuje? – Isus, evo,  uzima upravo sličnu sliku i govori svojim učenicima: „Žetva je velika, ali radnika malo. Molite, dakle, gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.“ U onoj prvoj Crkvi to su učenici shvatili kao poziv da idu naviještati evanđelje po cijelome svijetu. I to nije bilo lako. Isus im dalje govori: „Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove.“

Osim apostola i propovjednika, danas nam treba i u društvu i u Crkvi  radnika, odnosno onih koji će predano raditi. I u tome smislu svaki je posao i vrijedan i častan i svaki onaj koji predano radi svoj posao vrijedan je našega poštovanja. To vidimo već i u obiteljskoj raspodjeli rada: tko će usisati stan, tko će počistiti, tko pospremati po kući, tko oprati i spremiti posuđe, tko će iznijeti smeće, otići po kruh, tko će pohoditi djeda i baku i biti im jedno poslijepodne na usluzi, tko će pomoći mlađem bratu ili sestri napisati zadaću? Tko će na vrijeme otići u crkvu da bi ministrirao? Tko će onda raditi?

Netko će možda s gorčinom reći da je i danas puno onih koji puno pričaju, a malo onih koji stvarno rade i žele raditi, izgovarajući se da kao „čekaju posao u struci“. Neće biti baš uvijek da je tako, ali očito ima i nešto istine u ovoj tvrdnji. Kako god bilo, vjerujemo da je Bog stvorio čovjeka da čuva i uređuje ovu zemlju, kako stoji i u Knjizi Postanka. Dao mu je da „u znoju lica svoga“ jede svoj kruh, ali mu je također dao da mu „znoj lica njegova“ donosi zadovoljstvo i radost, kada vidi kako mu uspijeva djelo njegovih ruku. A uspijeva, vidimo to i ovih dana, ako Bog dadne lijepo vrijeme i potrebnu kišu. Znamo da su i Josip i Marija radili svojim rukama i Isus zajedno s njima, prije nego što je počeo propovijedati. Pa i sv. Pavao se dičio time da uz svoju apostolsku službu za život zarađuje vlastitim rukama. Rad nije prokletstvo. Rad je blagoslov. Naravno, da i u tome treba imati mjeru. Prema onom drevnom benediktinskom pravilu „Ora et labora“, to jest „Moli i radi“ i za nas je važan ritam rada i odmora, rada i molitve, rada i obiteljskog života. To nam upravo govori i ovo ljetno vrijeme kada mnogi idu na zasluženi godišnji odmor. Važno je da u tome duhu i tome ritmu odgajamo i djecu i mlade, da ih učimo odgovornosti i samostalnosti. Tako će onda ritam rada i odmora, ritam rada i molitve biti izvorom našega mira i naše radosti. Svi koji tako čine, to će moći i osjetiti.

Na poseban način mi kršćani trebamo biti svjesni da smo izabrani Božji suradnici koji smo poslani u svijet širiti radost evanđelja i da trebamo ustrajati u tome poslanju i u ovom ljetnom vremenu odmora i opuštanja. Ne zaboravimo da Bog nije nikada samo na odmoru, da nas uvijek budno prati i štiti, pa po njegovu primjeru i mi uvijek budimo budni za pomoć bližnjemu u nevolji i za širenje Božje Radosne vijesti. Amen.

Prema: dr. sc. Zvonko Pažin

Profesor liturgike na KBF-u u Đakovu i župnik u Čepinu 3