Čitanja: Dj 14,21b-27; Ps 145,8-13b; Otk 21,1-5a; Iv 13,31-33a.34-35

 POZDRAV

Braćo i sestre, mi i danas, ove pete uskrsne nedjelje slavimo Kristovu pobjedu nad smrću i zahvaljujemo mu što nas, svoje vjernike, čini dionicima te iste proslave. I mi po svojim mukama i nevoljama, ustrajući u vjeri, postajemo dionici uskrsne proslave. Zato pažljivo pratimo današnju Božju riječ kako bismo spoznali što nam to Krist daje novoga, nadahnjujući se na primjeru njegovih učenika u širenju Radosne vijesti, na što smo i pozvani.

POKAJNIČKI ČIN

Da bismo ovu Božju riječ dostojno primili i ova sveta otajstva proslavili, zamolimo Boga da udalji od nas svako zlo i oprosti nam grijehe, te budemo dostojni nasljedovatelji i pronositelji Kristove ljubavi. Iskreno se pokajmo! Ispovijedam se…

POKLIK KRISTU

–       Gospodine, koji si učinio čudesna djela, smiluj se!

–       Kriste, koji si pred poganima objavio pravednost, smiluj se!

–       Gospodine, koji svojim vjernima daješ pravu slobodu i vječnu baštinu, smiluj se!

Smilovao nam se Svemogući Bog, oprostio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni!. Amen.

HOMILIJA

Braćo i sestre, vjerujem da mnogi od nas znaju kako se zvao čovjek koji je prvi nogom stupio na mjesec? Zvao se: Neil Armstrong. On je zbog toga zlatnim slovima upisan u ljudsku povijest. Međutim, valja znati da su iza njega stajali desetci tisuća inženjera i stručnjaka svih vrsta, koji su tada omogućili taj veliki poduhvat. Koračanje po Mjesecu nije samo zasluga toga astronauta, nego je to velika zasluga svih tih stručnjaka, kao i svih poreznih obveznika koji su to na neki način financirali. Tako će i naši uspješni sportaši reći da iza njihova uspjeha stoje njihovi roditelji, trener, sponzori, i svi oni koji su ih ohrabrivali i pomagali im. Slično mogu reći i glumci i mnogi drugi uspješni ljudi, kako su im na njihovom putu uspjeha mnogi pomogli.

Isto je tako vjerujemo i s velikim i svetim ljudima. Evo, sv. Pavao i Barnaba uputili su se kao putujući misionari-apostoli na svoje prvo misijsko putovanje. Bili su na Cipru i u većem dijelu Male Azije. Obišli su oko dvanaest gradova i obratili na kršćanstvo velik broj Židova i pogana. Pavao je činio i čudesa. Zabilježeno je da je u gradu Listri izliječio čovjeka koji je bio hrom od rođenja. Kada su se vratili u svoju „bazu“, Antiohiju, odakle su bili krenuli, bili su presretni i puni dojmova. U Djelima apostolskim piše: „Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.“

Upravo to. Pavao i Barnaba su svjesni da je njihov uspjeh Božje djelo. Bog im je dao mudrost i snagu. Božjom silom činili su čudesa. Za vjernike je jasno: sve je od Boga. Bog je dao da postojim, Bog mi je dao upravo i moje  roditelje i sve dobre ljude na mom životnom putu. Toliki ljudi oko mene omogućili su mi da postanem ono što jesam. Nadalje, sve moje sposobnosti – tjelesne, duševne i duhovne – Božji su dar. Veli sv. Pavao: „Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?“ Evo:  Položio sam recimo ispit, diplomirao sam, pohvaljen sam na poslu, dijete mi je veoma uspješno u školi, ljudi su mi dali priznanje za moj rad i tako dalje i tako dalje. Veselim se. I onda ne bi bilo dobro da me uhvati ona napast da počnem vjerovati kako sam poseban, kako sam važan, nezamjenjiv, kako sve nadvisujem znanjem. A Pavao i Barnaba su radosno i javno izvješćivali i svjedočili: „Što sve Bog učini po njima“. I nama, evo, braćo i sestre,  Bog stavlja na put tolike dobre ljude koji su nam pomogli da uspijemo u tome u čemu smo uspjeli. Doista, ne smije u našem životu nikada biti mjesta oholosti. Zato, što god lijepoga učinio, u čemu god bio uspješan, mogu i trebam se zbog toga radovati, ali ne bi bilo dobro da se zbog toga oholim. Kao što su meni toliki pomogli, tako i moj uspjeh i moje dobro djelo treba biti u službi drugih, da i ja drugima pomažem. Tako se zatire oholost i zavist, a umnaža iskrena radost i ljubav. Amen.

Prema: dr. sc. Zvonko Pažin

Profesor liturgike na KBF-u u Đakovu i župnik u Čepinu 3