Roditelji nađoše Isusa u hramu, posred učitelja

Uvodne misli: Današnji blagdan Svete Obitelji pokušava nam poistovjetiti Svetu Obitelj i našu današnju  obitelj i ma koliko nam to bilo neusporedivo, ipak su osnovne vrednote i način življenja i međusobnog ophođenja isti i trebao bi cilj biti što vjernije nasljedovati Svetu Obitelj. Danas je ujedno i Dan iseljenika, jer je i sam Krist bio iseljenik i beskućnik, ali nam je pokazao koliko treba cijeniti dom i domovinu! Kao što nam i sv. Stjepan, čiji blagdan također pada na ovaj dan – drugi po Božiću – govori svojim životom dokle treba ići u svjedočenju vjere i nasljedovanju Isusa Krista – da treba ići sve do smrti!

Danas , dan nakon Božića kolidiraju se (istovremeno se slave!) dva blagdana. Prvi je sv. Stjepan, a drugi blagdan Svete obitelji. Imamo, dakle, dvostruki razlog za slavlje, bolje rečeno trostruki, jer se nalazimo u božićnom vremenu ispunjenom otajstvom Božjeg rođenja. Slušamo Božju riječ, sudjelujemo u svetim misama, počevši od polnoćke, pjevamo božićne pjesme, naše kuće su ukrašene, okićene iznutra i izvana. U takvoj atmosferi trostrukog povoda za slavlje pogledajmo duboko u kršćansko poslanje ovih dana.  To poslanje nosi određenu zadaću u sebi, nosi stav povezan s prihvaćanjem života od Boga. I govori nam: Primi život novorođenog Isusa, zauzmi se za njega u svom srcu, budi u crkvi ovih dana, ne samo onda kad treba, već i kad god možeš. Pronađi vrijeme da se zagledaš u betlehemske jaslice i razmisli ne samo o prekrasnim ukrasima, predivnoj scenografiji, toploj atmosferi kod kuće, već i o nečem puno višem! Zahvali danas Bogu zato što nam daje ne samo radost slavljenja, već i gorčinu mučeništva sv. Stjepana. Ovaj prvi mučenik odvaja nas od pretjeranog idiličnog ozračja Božjeg rođenja (iako ono u stvarnosti uopće nije bilo tako idilično!) i odvodi nas do Djela apostolskih, gdje imamo ispričanu priču o Crkvi u nastajanju.

Isusovi učenici koji nakon silaska Duha Svetoga propovijedaju riječ obraćenja, ali i riječ koja donosi ozdravljenje i otpuštenje grijeha (kako stoji u evanđelju sv. Ivana 20,22-23: Isus dahne u njih i kaže im: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im“), dakle, puninu milosti koju nam Bog želi dati u punini i izobilju.

Uočavamo, dakle, da se otajstvo rođenja Boga i otajstvo rođenja Crkve, u kontekstu Stjepanove mučeničke smrti, najuže prožimaju. Ono što ih povezuje jest – između ostaloga – i riječ „Logos“, u značenju „Riječ“. Jučer smo slušali riječi Ivanova evanđelja, koje se čita prigodom  svetkovine Božića: Riječ tijelom postade i nastani se među nama. Razmislimo na trenutak o tome kakav je  to veliki dar dobilo čovječanstvo, uključujući i mene osobno zbog kojega se to također dogodilo. Među nama, u našim obiteljima, na našim poslovima, u našim odmorima, u našim slavljima, u našim tugama i bolestima – nastanila se Riječ, koju sv. Ivan uspoređuje sa životom, sa svjetlošću, s vlasništvom, odnosno s nama samima. No mi, predstavnici ljudskog roda svog vremena, ne odabiremo uvijek tu Riječ. A kad Je odbijemo, živimo u tami. Isto ovo odbijanje doživio je sv. Stjepan, a kasnije i drugi apostoli. No Riječ je i dalje tu i svojom nas snagom dodiruje, i još uvijek želi promijeniti povijest mnogih koji će Je prihvatiti i u Nju povjerovati. Stoga danas, braćo i sestre, kada čujete ili pročitate ili pročitate ovo razmišljanje i komentar, razmisli tko je Onaj koji se po svojoj Riječi želi s tobom povezati. Upravo danas, u novorođenoj Crkvi, moja je dužnost ustrajati u apostolskom nauku, u lomljenju kruha, u bratskoj zajednici i u molitvi. To je baština Crkve i to je ono što je zaista važno danas i za preostali dio moga života. Amen.