Čitanja: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Ps 116,10.15-19; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10

Preobrazba pogleda na Boga

Braćo i sestre, svake godine na drugu korizmenu  nedjelju Crkva okupljena na liturgijsko slavlje sluša evanđeoski izvještaj o događaju na Brdu preobraženja. Na toj „visokoj gori“ završava Isusovo poslanje u Galileji. Nakon toga Isus kreće prema Jeruzalemu gdje će podnijeti muku i smrt. Svjestan je da njegovi učenici, kao i većina od nas danas,  još uvijek nisu spremni razumjeti otajstvo njegova mesijanstva (spasenjskog djela). Zato Isus uzima sa sobom Petra, Jakova i Ivana te se pred njima preobražava. Njegovo vanjsko obličje postaje sjajno, te razgovara s Mojsijem i Ilijom. Zato se Petar obraća Isusu i kaže: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice… A te riječi apostola Petra otkrivaju njegovu oduševljenost Isusom i ovom ljepotom zajedništva s njime. I premda „nije znao što govori“, njegova će vjera, za razliku od naše,  rasti iz toga oduševljenja. Vjeri su, dakle, potrebni trenuci oduševljenja. Vjeri su potrebni trenuci zanosa, potrebna je jedna zagledanost u Isusa, potrebni su trenuci uronuća u božansko, baš kao što ljubav, „zaslijepljena“ oduševljenjem drage osobo, umije prevladati sve kušnje i sve ljudske manjkavosti. Trenuci oduševljenja u vjeri pohranjuju u nas svjetlo za trenutke tame i sumnje. A i to potvrđuje da je korizma vrijeme preobraženja i oduševljenja za Isusa!

I kao što uviđamo, apostolima još uvijek nije bilo poznato ono što mi danas ipak znamo i za što se tijekom korizme pripremamo, kako bismo taj događaj dostojno slavili. Isus će uskoro biti na jednoj drugoj gori – na Kalvariji. Ovoj sjajnoj vanjštini suprotstavit će se riječ proroka: „Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.“ (Iz 53,2b). Mojsija i Iliju zamijenit će razbojnici. Zakon i proroštvo bit će ispunjeni na njemu. Umjesto ljepote sjenica koje predlaže Petar, uslijedit će sablazan križa. Učenicima će biti teško u tim trenucima u Isusu prepoznati Spasitelja. Omogućivši im da budu svjedoci preobraženja, želio ih je Isus poučiti kako njegova slava nije u skladu s njihovim očekivanjima te da su slava i patnja dva obraza istoga lica ljubavi koje Bog ima za čovjeka. Isus je često govorio o vezanosti i nerazdvojivosti patnje i slave. Učenici će to tek nakon uskrsnuća razumjeti, ali danas su to anticipirali ili „predokusili“! Zato im Isus zabranjuje o tome govoriti „dok Sin čovječji od mrtvih ne ustane“. Crkva je ovaj događaj sažela u riječi današnjega predslovlja: „On je učenicima svoju smrt navijestio i na svetoj gori otkrio svoju slavu, te im svjedočanstvom Zakona i Proroka učvrstio vjeru da se po muci i smrti stiže k slavi uskrsnuća.“

Glas s Neba ili glas Boga Oca objavljuje i podcrtava da je Isus Sin Božji. Sam Bog to govori iz oblaka i poziva da pozorno slušaju Njegov glas i da idu za Njim. To je ujedno, braćo i sestre, poziv upućen i meni i tebi da Isusov jasni glas koji odjekuje Evnđeljem dopre do moga i tvoga srca. Štoviše da ta Riječ bude svjetlo koje će osvjetljavati puteve našega života, da bude naš mudri životni vodič te da bude snaga kojoj ću dopustiti da utječe na mene i oblikuje moj život.

Upitajmo se, dakle, danas jesmo li spremni prihvatiti ovaj poziv?

Amen.