Kratko razmišljanje uz svetkovinu Krista Kralja
22. studenoga 2020.
U Kristu oživljeni
Čitanja: Ez 34,11-12.15-17; Ps 23, 1-3.5-6; 1Kor n15.20-26.28; Mt 25.32-46
Uvod u misno slavlje: Isus Krist je Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Na ovu posljednju nedjelju u liturgijskoj godini Crkva slavi svetkovinu Krista Kralja svega stvorenoga. Već slijedeće nedjelje započinjemo liturgijsko vrijeme Došašća i novu liturgijsku godinu. Danas nas Božja riječ poziva da se budno pripremimo za Kristov konačni dolazak kada će nam suditi i presuditi po našim djelima. Zato danas molimo Krista Kralja da nam svojim oproštenjem očisti srca od svake nečistoće i od svakoga grijeha!
Mi kršćani u Starom zavjetu redovito vidimo navještaj onoga što se ostvarilo u Novom zavjetu. Tako je, na primjer, prijelaz Židova kroz Crveno more slika krštenja: kao što je onaj Božji narod kroz vodu prošao iz ropstva u slobodu, tako novi (kršćanski ) narod kroz vode krštenja prelazi iz ropstva grijeha u slobodu djece Božje.
Na sličan način u Prvoj poslanici Korinćanima sv. Pavao uspoređuje prvog čovjeka, Adama, s Kristom, novim Adamom. U svojoj oholosti da on i njegova žena budu „kao bogovi“, prvi je Adam prekršio Božju zapovijed i time upropastio sebe i svoje potomke, jer od tada nad svakim čovjekom stoji strašna sjena smrti., Naprotiv, Krist, novi Čovjek, bio je poslušan Bogu sve do smrti i tako je pomirio čovjeka s Bogom i otvorio svakome čovjeku put u vječni život: „ Po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni!“ – kaže sv. Pavao.
Braćo i sestre. Biblija je jasna. Čovjeka upropaštava njegova uznositost, njegova oholost, njegovo uvjerenje da sve može sam, da mu ne treba Bog i njegovi zakoni! A zapravo, mi smo zadani. Ne možemo mijenjati svoju narav, da npr. živimo kao riba (nemamo škrge), ali u isto vrijeme ne možemo – bez strašnih posljedica – modificirati moralne zakone koji su duboko u našoj savjesti!
Kao što je za Adama bilo kobno, kobno je za svakoga čovjeka, koji – što god neki o tome mislili – traži smisao svoga života izvan Boga. Za neke stvari znamo: nezdravi su pesticidi i herbicidi, teški metali, antibiotici u mesu, zašećerena pića, brza prehrana … A hoće li današnji svijet reći da je loše ići samo za užicima po načelu: više, bolje, brže? Neće! Govori se da treba vjerovati u sebe, da treba slijediti svoje srce da se ne treba obazirati ni na kakve konvencije i zakone, da čovjeka svaki izvanjski autoritet samo koči! I što se događa? Je li takav čovjek sretan? Može li doista ostvariti sve svoje duboke čežnje? Može li ga put njegovih strasti i hirovitih poriva dovesti do mira i sreće?
I evo, na koncu, braćo i sestre, Biblija nam za uzor stavlja Krista, koji se podlaže Bogu, koji poznaje čovjeka do najveće dubine njegova bitka, Bogu koji je dobrota i ljubav i koji čovjeka potiče na ono što je za njegov mir za njegovu sreću. Konačno, Bog čovjeku otvara cijelu vječnost i tako ispunja sve njegove čežnje.
To se u Kristu i ostvarilo. Baš zato što je bio poslušan i ponizan, on je postavljen gospodarom svega, da se na njegovo ime „prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.“ U Adamu, dakle svi umiru. U Kristu svi žive! Rekao bi Isus: „Tko ima uši, neka čuje!“ Amen.