Ti si moje ljubljeno dijete!
S današnjom nedjeljom, svetkovinom krštenja Gospodnjega, završava božićno vrijeme. Nakon adventa, božićnih blagdana, Nove godine, Bogojavljenja (Tri kralja) zatvara se božićni krug s mislima na Isusovo krštenje. Već su davno maknute božićne rasvjete, škola i posao opet su u toku svakidašnjice. Prijelaz od svetkovine i praznika na svakidašnjicu je često opor i otriježnjujući.
To nam pomaže da se sjetimo krštenja. Jer ono je početak i temelj svakoga kršćanskog života, kao što je ono na početku javnoga Isusovog života. Dolaze mi u pamet dva pitanja: Što je Isusa pokrenulo da zatraži krštenje od Ivana, svoga rođaka? Što pokreće danas ljude koji mole krštenje za sebe i za svoju djecu?
Ivanovo krštenje je bilo obred čišćenja, pokore i obraćenja. Mnogi ljudi su tada dolazili ozbiljnom, asketskom propovjedniku na Jordanu, da izmjene svoj život, a uranjanje u vodu trebalo je biti znak za to. Zašto se Isus podvrgnuo tom obredu? Je li mu bila potrebna pokora. Je li trebao ispovijediti grijehe i pripusiti se Krstitelju da ga očisti.
Njegov put na krštenje u Jordanu imao je drugi smisao. Isus je na početku svoga javnog djelovanja stavio znak. On je htio pokazati do čega mu je stalo. Stao je u dugu kolonu grešnika, koji su pokajnički došli k Ivanu, kao da je jedan od njih. Ne stidi se biti u njihovom društvu, kao što je to kasnije i pokazao. “Došao sam zbog grešnika, a ne zbog pravednika”.
Bog je želio doći među nas, kao jedan od nas. Stoga Božić! Bog dolazi kao malo dijete k nama. Stoga krštenje Isusovo! Bog dolazi među nas, u naše grešno društvo. Krštenje Isusovo pokazuje cilj njegova poslanja. To je bio njegov nalog, kazati nama gršenicima, da nas Bog ne prezire.
Kad je Isus primio krštenje u rijeci Jordanu, čuo se glas s neba. Bog kaže njemu: “Ti si Sin moj Ljubljeni!” Što On kaže njemu, želi i svakome od nas kazati: I ti si moje ljubljeno dijete! Ti si mi važan i dragocjen! Kod našega krštenja Bog nam kaže svoj da. I taj da meni treba nositi cijeli moj život, vjerovati sebi, iako mi drugi kažu ne.
Danas je tema krštenje Isusovo na rijeci Jordanu. Na početku svoga javnog nastupa Isus čini iznenađujući korak: Isus dolazi iz Nazareta na rijeku Jordan k Ivanu. Već neko vrijeme Ivan koji je stariji Isusov rođak, počeo je propovijedati pokorničke propovijedi. Uskoro se uokolo počelo govoriti o njemu i ljudi su dolazili u masama. Nitko njih ne prisiljava. Nešto ih privlači. Ono što im Ivan govori nije nimalo umiljato. On traži obraćenje, kajanje i pokoru. I on je vjerodostojan. Iza njegove riječi stoji njegov život. I ta riječ pokreće, potresa. Premda je strog, ne odbija od sebe. Ljudi mu dolaze u skupinama. Priznaju svoje grijehe, ispovijedaju se njemu i uranjaju u rijeku Jordan da im se operu grijesi, da u vodi budu pokopani i da nanovo očišćeni i oživljeni izrone iz vode.
Ivan poziva na pokoru. Vrijeme je kratko. On sluti da uskoro dolazi drugi koji će sve obnoviti. Sebe drži za preteču i svoje krštenje smatra kao pripremu za onoga koji treba doći, a to je Mesija za kojim mnogi čeznu kao otkupiteljem. Nada, da on uskoro dolazi, pokreće mnoge da promijene svoj život i da započnu novi život.
Jozo Župić