Brak, rastava i djeca

Očito nikada nije bila jednostavna stvar, da brak uspije. Konflikti su se uvijek morali rješavati. Jedno od mogućih rješenja sigurno je bila rastava. Ne i idealna. Ali ideal ne uspijeva uvijek. Mnogo puta mora se živjeti s raskidima.Tako je bilo u vrijeme Isusovo. Tako je i danas.

Kako je bilo u Isusovo vrijeme? I što je on donio novoga? A kako mi danas ophodimo s time? U Starom zavjetu bila je dopuštena rastava. Muž  je mogao svojoj ženi dati otpusno pismo, predati joj u ruke “pismo rastave” i potjerati je iz svoje kuće.  Iz kojega razloga? “Ako se ona njemu (više) ne dopada, jer je otkrio na njoj nešto ružno”, tako se kaže u 5. Mojsijevoj knjizi.

Rastava je dakle bila laka i jednostavna. On je mogao “otpustiti” nju. Ona njega ne. Isus u tome vidi nepravdu. Ali ne samo radi jednostranosti, prijevare žena, nego radi rastave same. On u tome vidi vjerolomstvo i to je u sebi zlo. Stoga kaže tako jasno: Mojsije stoga nije dopustio rastavu jer je ona u sebi u redu, nego “jer ste vi tvrda srca”. Stvoritelj nije tako želio. On je s brakom imao drugi smisao. I Isus potsjeća na riječi koje se nalaze na prvim stranicama Biblije: Bog je stvorio čovjeka kao čovjeka i ženu. “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i dvoje njih bit će jedno tijelo”. I Isus objašnjava tu riječ Biblije: “Tako više nisu dvoje nego jedno tijelo.”

Isus odatle izvlači zaključak koji je do danas predstavljen kao  temelj za nerazrješivost braka: “Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!”

Je li to strogo Isusovo tumačenje uopće čitljivo? Brak zauvijek? Bez mogućnosti rastave? Ne zahtijeva li se tu previše? Često se predbacuje Crkvi da je ona stroga glede nerazrješivosti braka. Stroga je najprije Isusova riječ. Njegovo nas gledište plaši, ako smo pošteni. Ono je već tada preplašilo učenike. “Ako je to s brakom tako (strogo), nije li bolje ne ženiti se?” Tako oni pitaju njega na drugome mjestu.

Isus još jednom objašnjava: Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom i ako žena  napusti svoga muža pa se uda za drugoga “čini preljub”. Kako danas možemo živjeti s tim strogim riječima.

U tim riječima prije svega vidimo opomenu: Rastava boli. Gotovo uvijek je to jedno razočaranje nad neodržanim obećanjem. Tu nikome nije lako. Pristalo se na trajnu ljubav, i to boli, ako se ona ne drži. Ne razilaze li se i danas mnogi prebrzo?

Isus kaže: “Pustite dječicu neka dolaze k meni.” Kako su često djeca velike žrtve rastave. Nemojte makar  njih učiniti taocima vaših konflikata u odnosima! Dopustite im da iziđu iz vaših bračnih kriza koliko je moguće više na dobro!

Isusove riječi o braku i rastavi su prije svega ohrabrenje. S Božjom pomoći vjernost može uspjeti. A ako i ne uspije, vi u najmanju ruku ne budite tvrda srca jedno drugom!

Fra Jozo Župić