EKONOMIJA I EUHARISTIJA

Ekonomija je sastavni dio kršćanske vjere zato što je kršćanstvo religija utjelovljenja. Poznato je da sam pojam ekonomija u etimološkom smislu potječe iz grčke riječi oikós (dom, odnosno domaćin) i nómos (zakon, odnosno upravljanje). Ekonomija bi bila upravljanje obiteljskim i državnim dobrima.

Ljudsko biće, kao i svako drugo živo biće, mora zadovoljavati svoje potrebe (za jelom, pićem, odijevanjem, stanovanjem). Kruh (lehem na hebrejskome, otkuda potječe Bet lehem: ‘dom kruha’, u kojemu se rodio Isus) predstavlja proizvod rada i simbol zadovoljenja osnovnih ljudskih potreba. Isus vidi silan narod, izgladnjeli narod koji treba nahraniti. Zna da gladan čovjek ne može ni slušati, a kamoli usvojiti poruku kraljevstva Božjega.

Treba mu najprije dati jesti, a onda mu možeš govoriti o Bogu. Kruh koji Isus dijeli simbol je svih ljudskih potreba. ‘Gladna nahraniti’ – što to danas znači? Zašto je toliko gladi u svijetu? Razlog tome nije nedostatak hrane, nego neravnomjerna raspodjela. Problem je ljudsko srce koje je sebično i ne želi dijeliti. “Gladan čovjek naša je odgovornost. Kao što gladan čovjek umire bez velikih ideja, bez umjetnosti i tako reći bez Boga, tako s njim u neodgovornosti i sljepoći umire i naša ljudskost.” (H. Vranješ)

Poslanje Crkve ostvaruje se ondje gdje se na nerazdvojiv način spaja slavljenje euharistije i socijalna osjetljivost. Tek kada čovjek prestane brinuti samo za sebe i svoje potrebe, može se reći da je socijalno zreo. Crkva i svećenici ne bi smjeli šutjeti kada je u pitanju kritika izrabljivačke neoliberalne kapitalističke politike, kriminalne privatizacije i kršenja radničkih prava. Jer, kruh ekonomije može biti nepravedno stečen, preotet od siromašnih. “Ubija bližnjega tko mu otima hranu i prolijeva krv tko radniku uskraćuje plaću” (Knjiga Sirahova, 34, 22).

‹Kruh naš svagdanji› jest kruh pravednosti. Zato kruh euharistijskoga slavlja uvijek upućuje na zajednicu, na bližnjega, s onu stranu sebičnosti liberalnog kapitalističkoga tržišta. Ljudi su posebno osjetljivi za socijalne znakove Isusove prisutnosti. Gladni treba kruh, beskućnik stan, obespravljeni pravdu, usamljenik zajedništvo. Isusovo umnoživanje kruha pokazuje da materijalno može postati ‹znakom› Božje nazočnosti. Isus je u kruhu koji se zahvalno lomi i dijeli s drugima. Ta je gesta pouka i poruka današnjim učenicima. Ako se odnos prema materijalnom rađa iz zahvalnoga srca, neće biti oskudice ni za koga. Istinsko slavljenje euharistije potiče da se konkretno pomogne ljudima u nevolji. “Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti!” (Mt 25,35)

Jesmo li milosrdni? Suosjećamo li s gladnima i siromašnima? Skrbimo li za druge? Pomažemo li potrebnima? Postoji li među vjernicima socijalna osjetljivost i solidarnost ili pak sve ostaje na simboličnim gestama i površnom umirivanju savjesti? Praktična briga za siromašne, bolesne ili nemoćne provjera je autentičnosti kršćanskog života pojedinca i zajednice. Bog je najčešće na mjestima od kojih većina ljudi okreće glavu ili bježi.

Fra Anđelko Domazet