Ti si moje ljubljeno dijete!

S današnjom nedjeljom, svetkovinom krštenja Gospodnjega, završava božićno vrijeme. Nakon adventa, božićnih blagdana, Nove godine, Bogojavljenja (Tri kralja) zatvara se božićni krug s mislima na Isusovo krštenje. Već su davno maknute božićne rasvjete, škola i posao opet su u toku svakidašnjice. Prijelaz od svetkovine i praznika na svakidašnjicu je često opor i otriježnjujući.

To nam pomaže da se sjetimo krštenja. Jer ono je početak i temelj svakoga kršćanskog života, kao što je ono na početku javnoga Isusovog života. Dolaze mi u pamet dva pitanja: Što je Isusa pokrenulo da zatraži krštenje od Ivana, svoga rođaka? Što pokreće danas ljude koji mole krštenje za sebe i za svoju djecu?

Ivanovo krštenje je bilo obred čišćenja, pokore i obraćenja. Mnogi ljudi su tada dolazili ozbiljnom, asketskom propovjedniku na Jordanu, da izmjene svoj život, a uranjanje u vodu trebalo je biti znak za to. Zašto se Isus podvrgnuo tom obredu? Je li mu bila potrebna pokora. Je li trebao ispovijediti grijehe i pripusiti se Krstitelju da ga očisti.

Njegov put na krštenje u Jordanu imao je drugi smisao. Isus je na početku svoga javnog djelovanja stavio znak. On je htio pokazati do čega mu je stalo. Stao je u dugu kolonu grešnika, koji su pokajnički došli k Ivanu, kao da je jedan od njih. Ne stidi se biti u njihovom društvu, kao što je to kasnije i pokazao. “Došao sam zbog grešnika, a ne zbog pravednika”.

Bog je želio doći među nas, kao jedan od nas. Stoga Božić! Bog dolazi kao malo dijete k nama. Stoga krštenje Isusovo! Bog dolazi među nas, u naše grešno društvo. Krštenje Isusovo pokazuje cilj njegova poslanja. To je bio njegov nalog, kazati nama gršenicima, da nas Bog ne prezire.

Kad je Isus primio krštenje u rijeci Jordanu, čuo se glas s neba. Bog kaže njemu: “Ti si Sin moj Ljubljeni!” Što On kaže njemu, želi i svakome od nas kazati: I ti si moje ljubljeno dijete! Ti si mi važan i dragocjen! Kod našega krštenja Bog nam kaže svoj da. I taj da meni treba nositi cijeli moj život, vjerovati sebi, iako mi drugi kažu ne.

Zašto dopuštamo da se mnoga vaša djeca krste? Čak i oni koji su “istupili” iz Crkve,  koji s Crkvom ne žele više imati ništa, mole krštenje za svoje dijete. Baš čudno, a zašto mole? Ja vjerujem, da time žele kao roditelji sasvim spontano zaštitu i blagoslov za svoje dijete. Donijeti dijete na svijet znači uvijek, poslati ga u neizvjesnu budućnost. U obredu krštenja daje se obećanje djetetu, koje nadilazi ono što mu roditelji mogu dati. Bog sam uzima tako reći kršteno dijete u svoje zaštićujuće ruke. On kaže njemu, kao Isusu kod njegova krštenja:”Ti si moje ljubljeno dijete, tvoja budućnost leži skrivena u mojim dobrim rukama!” Koji roditelji nemaju takvu nadu za svoje dijete? I mnogi će se roditelji prisjetiti: to obećanje vrijedi i za mene, od moga krštenja.

Fra Jozo Župić